Autor Zakona o Vojsci Jugoslavije u unakrsnom ispitivanju na suđenju generalu Perišiću potvrdio da je status jugoslovenskih vojnika u VRS I SVK bio regulisan posebnom naredbom zato što su "oni bili pripadnici druge vojske". Suština problema i jeste u tome "koga treba smatrati pripadnikom vojske i koje vojske", smatra svedok


U odgovorima na pitanja branioca generala Momčila Perišića, bivši načelnik pravne uprave Generalštaba VJ Miodrag Starčević je potvrdio da su 30. i 40. kadrovski centar formirani 15. novembra 1993. godine po naredbi generala Perišića "na osnovu naređenja predsednika republike" od 10. novembra te godine. Odluka predsednika SRJ Zorana Lilića je, potvrdio je svedok, doneta "u skladu sa odlukom Vrhovnog saveta odbrane (VSO)" po ovlašćenjima koja mu daje Zakon o vojsci da može da "utvrđuje osnove unutrašnje organizacije, razvoja i opremanja vojske".

U optužnici koja bivšeg načelnika Generalštaba VJ tereti za zločine u Sarajevu, Zagrebu i Srebrenici se navodi da je Perišić bio odgovoran za "formiranje i organizaciju" 30. i 40. kadrovskog centra preko kojih su pripadnici Vojske Jugoslavije upućivani na službu u Vojsku Republike Srpske u BiH i Srpsku vojsku Krajine u Hrvatskoj.

Starčević je rekao da se naređenje o formiranju kadrovskih centara odnosi na lica "iz bivše JNA koja su ostala na teritoriji RS i RSK" kao i na "one koji su iz tih republika primljeni u vojnu školu ili vojnu službu JNA". Ta lica, potvrdio je svedok, zadržavaju "u celosti statusna prava" iz čina koji su imali u JNA ili VJ "pre odlaska u druge vojske". Načelnik Generalštaba, međutim, ima obavezu da deo statusnih prava, poput materijalnih naknada, reguliše preko Ministarstva odbrane. To ministarstvo je, inače, po Zakonu bilo nadležno i za opremanje i naoružavanje Vojske Jugoslavije, za potrebe odbrane zemlje.

Branilac je Starčeviću predočio i deo Perišićevog uputstva iz decembra 1993. godine po kojem se "statusna prava lica iz kadrovskih centara regulišu po propisima koja se odnose na Vojsku Jugoslavije". Starčević je potvrdio sugestiju branioca da Zakon o vojsci reguliše status pripadnika VJ a da je naredba predsednika Lilića doneta upravo zato što se odnosila na pripadnike druge vojske. Svedok je, međutim, dodao da je "suština problema u tome koga treba smatrati pripadnikom vojske i koje vojske". Po svedoku, odluku o tome treba doneti na osnovu "pravnog a ne faktičkog stanja".

Analizirajući zakone o VRS, SVK i VJ, Starčević je potvrdio da su to bile "tri odvojene vojske" koje su imale različit "zaštitni objekat" i bile nadležne za različite teritorije.

Dijeljenje sadržaja