Bivši "KOS-ovac" i svedok optužbe u predmetu "Milošević" Slobodan Lazarević svedočeći na suđenju za zločine u "Oluji" potkrepio teze odbrane generala Ante Gotovine o "širenju straha od Hrvata" među krajinskim Srbima, nepostojanju civila među krajinskim muškarcima i "podršci" rukovodstva Srbije krajinskom egzodusu


Prvi svedok odbrane hrvatskog generala Ante Gotovine je Srbin, oficir Kontraobaveštajne službe (KOS) bivše JNA i Slobodan Lazarević, koji je skoro četiri godine, od februara 1992. do avgusta 1995. godine proveo na mestu glavnog obaveštajca 21. korpusa vojske krajinskih Srba. O vezama političkog, vojnog i policijskog vrha Srbije sa događajima u takozvanoj Republici Srpska Krajina (RSK) Lazarević je 2002. godine dao iskaz na suđenju Slobodanu Miloševiću. Odbrana Gotovine je danas u dokaze uvela transkript tog svedočenja i Lazarevićevu izjavu istražiteljima tužilaštva iz 1999. godine.

Lazarević je danas potvrdio nekoliko važnih teza odbrane generala Gotovine, koji se zajedno sa Ivanom Čermakom i Mladenom Markačem tereti za ubistva i progon srpskog stanovništva iz Krajine i pljačku i razaranje njihove imovine za vreme i nakon operacije "Oluja" u avgustu 1995. godine. Prema svedoku, "uslov opstanka" RSK bilo je održavanje atmosfere straha od Hrvata i vojnih tenzija kod lokalnog stanovništva. Zato je krajinsko rukovodstvo razvijalo uverenje da Srbi ne mogu živeti sa Hrvatima i svako ko se s tim nije slagao smatran je protivnikom režima. Naveo je primer Dmitra Obradovića, gradonačelnika Vrgin Mosta, koji je ubijen zbog zalaganja za suživot sa Hrvatima.

Stvaranje klime straha bilo je, kako je dodao, "pomognuto" i nekim akcijama Hrvatske vojske (HV), kao što je bio napad na srpske zaseoke u Medačkom džepu 1993. godine, ali i činjenicom da su između 1991. i 1995. godine počinjeni brojni zločini nad krajinskim Hrvatima, pa je bilo lako ubediti ljude da će uslediti odmazda. Lazarević je tako potkrepio tezu odbrane o postojanju preduslova da stanovništvo napusti Krajinu iz pukog straha i pre ulaska HV u avgustu 1995.

Dalje, Lazarević je "u susret" odbrani izašao i sa tezom o praktičnom nepostojanju muških civila u RSK. Kaže da su svi vojnosposobni muškarci bili mobilisani a da je među dobrovoljcima čak bilo i dečaka od 16 i staraca od po 75 godina. Čak i kada su bili obučeni u farmerke i košulje to, po njemu, nije značilo da su civili, jer su bili pod oružjem i u sastavu vojske ili policije. Nijedan od njih se, kaže, nije mogao pohvaliti da "nije bio upetljan" u vojne aktivnosti, makar da je samo ispalio nekoliko metaka prema neprijateljskoj strani, tako da su, kada je došlo do napada hrvatskih snaga, svi bili spremni na odlazak, a za njima bi krenule i njihove porodice. U takvoj militarizovanoj atmosferi i najmanje čarke bi se, kaže, rešavale oružjem, što je uzrokovalo da je

Konačno, Lazarević je potvrdio tezu Gotovinine odbrane da je, kada je počela operacija "Oluja", rukovodstvo RSK na čelu sa Milanom Martićem direktno podsticalo stanovništvo na odlazak, a ne na ostanak. "Bilo je takođe bolno očigledno da je Beograd odlučio da smo u Krajini stigli do kraja puta", dodao je svedok, navodeći da su kružile priče o nagodbi Tuđmana i Miloševića, po kojoj bi Srbi trebalo da napuste Krajinu i presele se na Kosovo. Po dolasku u Srbiju, bar deo takve teorije je potvrđen u praksi jer su, tvrdi, svi izlazi sa autoputa bili zatvoreni i moglo se jedino ka jugu. Lazarević se, međutim, nije složio sa braniočevom sugestijom da su planovi za evakuaciju srpskog stanovništva sačinjeni pre početka operacije "Oluja". To bi, kaže, značilo da je krajinsko rukovodstvo danima unapred znalo da se sprema napad, što po njemu nije bio slučaj.

Bivši srpski obaveštajac će sutra okončati glavno svedočenje, nakon čega će ga, ako budu želeli, ispitivati branioci druge dvojice optuženih i, svakako, tužilac.

Dijeljenje sadržaja