Zaštićeni svedok optužbe opisao kako je u julu 1995. godine, kao šesnaestogodišnjak, prisustvovao – a kraće vreme i učestvovao – u egzekuciji oko 500 Bošnjaka na obali Drine kod Kozluka


U okviru ponovno otvorenog dokaznog postupka optužbe danas je na suđenju "Srebreničkoj sedmorki" oficira vojske i policije bosanskih Srba saslušan zaštićeni svedok sa pseudonimom PW-174.

U vreme srebreničkih događaja iz jula 1995. godine svedok je imao 16 godina i živeo je sa babom i dedom u jednom selu u blizini Kozluka, u istočnoj BiH. Budući da se najveći deo njegovog iskaza odvijao na sednicama zatvorenim za javnost, ostalo je nejasno kako se 15. jula 1995. godine zatekao kod škole u Ročeviću, u kojoj je prema optužnici u tom trenutku bilo zatočeno oko 500 Bošnjaka, zarobljenih nakon pada Srebrenice. Oko škole je, opisao je svedok, bilo dosta vojnika i vojnih policajaca, neki su ležali na zemlji sa mitraljezima uperenim u pravcu škole iz koje su izvođeni zarobljenici i tovareni u kamione.

U jedan od tih kamiona ukrcao se i svedok sa još dve uniformisane osobe. Odvezeni su do šljunkare u Kozluku gde su kamioni zaustavljani kraj jedne velike rupe oko koje je, procenjuje svedok, stajalo između 40 i 50 vojnika i vojnih policajaca naoružanih automatskim oružjem. Zarobljenici su iz kamiona "istovarani" direktno u rupu, a vojnici su ih zasipali vatrom iz automatskog oružja. Svedok priznaje da mu je neko u jednom trenutku dao automatsku pušku i da je iz nje ispalio rafal u zarobljenike, ali tvrdi da ne zna koliko je metaka ispalio i da li je nekog ubio. Nada se, kako je rekao, da nije.

Pošto su zarobljenici iz jednog od kamiona odbili da se iskrcaju, svedoku je naređeno da se popne i natera ih da siđu. On je to učinio ali su ga zarobljenici bacili sa kamiona. Pao je pored rupe gde se, kako je opisao, pucalo, i bio je "sav krvav", ali je ostalo nejasno da li je ranjen ili se radilo o krvi ubijenih zarobljenika na koje je pao. U svakom slučaju, kaže da je bio u šoku i da je ubrzo nakon toga napustio Kozluk i vratio se u svoje selo.

Osim što je opisao egzekuciju u Kozluku, gde je prema optužnici pogubljeno oko 500 Bošnjaka prethodno zatočenih u školi u Ročeviću, svedok je identifikovao nekoliko osoba koje je video na te dve lokacije. Pred školom je video Srećka Aćimovića, komandanta II bataljona Zvorničke brigade, u razgovoru sa nekim njemu nepoznatim ljudima. Svedočeći za optužbu u junu 2007. godine Aćimović je tvrdio da se pred školom sastao sa optuženim načelnikom bezbednosti Drinskog korpusa, Vujadinom Popovićem, koji je na njega vršio pritisak da obezbedi ljude za streljanje zarobljenika. Aćimović je, tvrdi, to odbio da bi nakon toga bio izložen pritisku i pretnjama Drage Nikolića, tadašnjeg načelnika bezbednosti Zvorničke brigade.

Osim Aćimovića, svedok je pred školom prepoznao i Dragana Jovića i Ljubu Ristanovića, ali tvrdi da niko od njih nije bio u Kozluku. Od osoba koje je poznavao, svedok je na stratištu video Vukašina Draškovića, kao i vojnog policajca sa nadimkom "Cigo." Prema svedoku, "Cigo" nije bio u vojnoj policiji II bataljona, kojim je komandovao Aćimović, već u nekoj drugoj jedinici Zvorničke brigade.

Od odbrana sedmorice optuženih, svedoka su unakrsno ispitivali samo branioci Draga Nikolića i Vinka Pandurevića. Nikolićev branilac je nastojao da dovede u pitanje pouzdanost svedokovog sećanja na događaje od pre 14 godina, dok ga je branilac Vinka Pandurevića pitao da li shvata da to što je radio u julu '95. u Kozluku predstavlja zločin, izražavajući čuđenje što svedok još nije dobio poziv od nekog suda u Bosni i Hercegovini.

Dijeljenje sadržaja