Zašto je Luiz Arbur žurila da otvori slučaj "Milošević i ostali"

Gotovo tri godine je tužilac Luiz Arbur (Louise Arboure), na svakoj konferenciji za novinare i u svakom intervjuu, morala da odgovara na, kako nam je jednom prilikom priznala, za nju "iritirajuće" pitanje - zašto još nije optužila Slobodana Miloševića i kada će to učiniti?

Kada je, u četvrtak 27. maja 1999, tužilac Arbur saopštila da su predsjednik Milošević i još četvorica visokih zvaničnika Srbije i SRJ optuženi za zločine protiv čovječnosti i kršenje ratnih zakona i običaja, jedno od prvih pitanja na konferenciji za novinare je glasilo: "Zašto baš sada?"

Vrlo jednostavno, odgovorila je Arbur: zato što je tužilaštvo procijenilo da sada raspolaže sa dovoljno uvjerljivih dokaza koji mogu izdržati probu pred sudom, jednom kada se optuženi pojave u Hagu. Tempiranje optužnice, tvrdi ona, diktirano je isključivo kvalitetom dokaza na kojima se ona zasniva, a ne bilo kakvim političkim motivima.

Istovremeno, međutim, i sama Arbur priznaje da juče objavljena optužnica nije kompletna, odnosno da ne predstavlja njenu konačnu riječ o odgovornosti petorice optuženih političkih i vojnih lidera. Ta optužnica,naime, pokriva samo kosovska zbivanja iz prvih pet mjeseci ove godine, a Arbur smatra, i to ne krije, da bi optuženi lideri, ili barem neki od njih, mogli da budu odgovorni i za ono što se ranije događalo, i to ne samo na Kosovu, već i u Bosni i Hrvatskoj.

Istraga se, dakle, nastavlja kao što se, uostalom, nastavljaju i "kosovska zbivanja" koja bi mogla da potpadnu pod nadležnost Tribunala, te će juče podignuta optužnica po svemu sudeći biti naknadno i produbljena i proširena. Posebno ukoliko Arbur, kao što očekuje, bude u stanju da istražuje na mjestu zločina, to jest na samom Kosovu; te ukoliko se sadašnja spremnost nekih vlada da Tribunalu otvore svoje obavještajne arhive... protegne i na balkanske ratove iz prve polovine ove decenije.

Zašto, onda, Arbur nije sačekala da "kompletira" svoju istragu protiv političkog i vojnog vrha Srbije i SRJ, nego se opredijelila da u žurbi podiže i objavljuje "krnju", ili "privremenu", optužnicu?

Arbur ne krije da je njeno tužilaštvo nastojalo da što je moguće brže obradi raspoložive informacije, to jest dokaze. Ta žurba, međutim, nije bila motivisana političkim interesima da se "u ovom trenutku" pojača pritisak na Miloševića - kako je sumnjiče ljubitelji teorije zavjera. Upravo suprotno, Arbur je žurila kako bi preduhitrila eventualnu, uvijek moguću, političku nagodbu na račun pravde, kojom bi se u interesu kakvog-takvog mirovnog rješenja interesi koje zastupa Tribunal žrtvovali na oltar takozvane real politike. Kao što su, recimo, žrtvovani u čuvenoj nagodbi Miloševića i Holbruka (Holbrooke) iz oktobra prošle godine.

Pored toga Arbur je - kako je juče priznala - bila "veoma zabrinuta zbog mogućnosti da bi ovi optuženi (Milošević i ostali) - sami ili uz pomoć drugih - mogli uspjeti da se faktički stave izvan domašaja pravde, da nestanu, odu nekuda...." Arbur je, očito, ozbiljno shvatila "glasine", koje su počele da se šire posljednjih sedmica, kako Milošević u zamjenu za političko rješenje traži da mu se "garantuje imunitet od međunarodnog krivičnog progona", ili kako pregovara o "zlatnom egzilu" u Južnoj Africi ili nekim drugim zemljama.

Upravo zbog toga Arbur je od sudije Dejvida Hanta (David Hunt), koji je potvrdio optužnicu, tražila izdavanje međunarodnih naloga za hapšenje, kao i naloga za blokiranje privatnih bankarskih računa koji bi petorici optuženih lidera mogli da omoguće bjekstvo od međunarodne pravde. Sudija Hant je to prihvatio i ti nalozi su već proslijeđeni u sve zemlje svijeta koji je od juče, kako je primijetila Arbur, "postao mnogo manji" za Miloševića i ostalu četvoricu optuženih.

A oni svjetski političari koji su, eventualno, razmišljali o nagodbi na račun pravde imaju od juče jednu opciju manje.

Mirko Klarin

Dijeljenje sadržaja