Prema optužnici protiv Miloševića i ostalih, na Kosovu 1999. su primijenjeni metodi djelovanja iz Hrvatske i Bosne 1991-1995.

Nezakonita deportacija i progon stotina hiljada kosovskih Albanaca - tvrdi se u optužnici protiv Slobodana Miloševića i četvorice njegovih saradnika, tj. saučesnika - izvedena je "dobro planiranom i koordiniranom akcijom jugoslovenskih i srpskih snaga", po obrascu koji je već primijenjen između 1991. i 1995. u ratovima u Hrvatskoj i Bosni.

Tokom tih ratova - navodi se u paragrafu 35 optužnice - "srpske vojne, paravojne i policijske snage prinudno su protjerale i deportovale nesrpsko stanovništvo Hrvatske i Bosne iz oblasti pod srpskom kontrolom, koristeći metode koji su primijenjeni i na Kosovu 1999: teško granatiranje i oružane napade na naselja; rasprostranjeno ubijanje; razaranje nesrpskih stambenih četvrti i kulturnih i vjerskih objekata; te prinudni transfer i deportaciju nesrpskog stanovništva".

Pogledajmo kako su te "provjerene metode djelovanja" - prema tužiocu Luiz Arbur (Louise Arbour) - primijenjene na slučaju Kosova. U optužnici se, zapravo, mogu uočiti dva različita obrasca: jedan za veće gradove i drugi za manja naselja i sela.

U gradovima (Đakovica, Kosovska Mitrovica, Peć, Priština...) su, prema optužnici, srpske i jugoslovenske snage išle od kuće do kuće, pod prijetnjom smrti naređivale kosovskim Albancima da napuste svoje domove, zatim bi opljačkali njihovu imovinu i zapalili kuće. Izgnanici su bili prinuđeni da se pridruže konvojima ljudi koji su doživjeli istovjetnu sudbinu i sprovođeni su, ili usmjeravani, prema granici. U nekim slučajevima, izgnanici su upućivani na autobuske (Kosovska Mitrovica) ili željezničke (Priština) stanice, odakle su transportovani do granice. Uz put su bili fizički zlostavljani, ponekad i ubijani. Muškarci su odvajani od žena i djece i odvođeni u nepoznatom pravcu ili na licu mjesta ubijani. Na granici, oduzimane su im vrijednosti koje su nosili sa sobom, lična dokumenta i registarske tablice automobila ili traktora.

U manjim mjestima (optužnica navodi selo Celine pored Orahovca; Pirana pored Prizrena; Belanice u opštini Suva Reka, Softaj pored Uroševca, te pet sela u regionu Srbice) primjenjivan je drugačiji obrazac. Sela se opkole tenkovima i oklopnim vozilima i granatiraju; zatim ulaze trupe koje sistematski najprije pljačkaju a potom pale kuće i prodavnice; onda se traga za mještanima koji su pobjegli u brda ili šume; opkoljavaju ih i prisiljavaju da izađu na čistinu; muškarce po pravilu odvajaju, a žene i djecu prisiljavaju na marš do granice.

Sistematskom i rasprostranjenom primjenom ovih "obrazaca", tj. metoda djelovanja, u prvih pet mjeseci ove godine je, prema optužnici, sa Kosova prognano najmanje 740.000 njegovih albanskih stanovnika.

Sve su to, naravno, samo optužbe, koje tek treba pred sudom dokazati. Za sada je samo jedan sudija, Australijanac Dejvid Hant (David Hunt), imao uvid u dokazni materijal na kojem tužilac Arbur zasniva svoju optužnicu. Nakon uvida u taj materijal sudija Hant je, potvrđujući optužnicu protiv Miloševića i ostale četvorice srpskih zvaničnika, zaključio da dokazi tužilaštva - ukoliko ih optuženi pred sudom uspješno ne ospore -"predstavljaju dovoljan osnov za njihovu osudu".

Mirko Klarin

Dijeljenje sadržaja