Kako se u optužnici protiv Miloševića i ostale četvorice srpskih zvaničnika opisuju i kvalifikuju Račak, Izbica i ostali masakri nad kosovskim Albancima

Od četiri tačke optužnice protiv Slobodana Miloševića i četvorice njegovih bliskih saradnika, dvije se odnose na ubistva nepoznatog broja kosovskih Albanaca. U aneksu optužnice, na 12 stranica navode se imena i godine starosti više od 340 identifikovanih žrtava. Najmlađe žrtve su dvije dvogodišnje djevojčice i dječak istog uzrasta, a najstariji sa tog popisa je devedesetogodišnji Nuredin Behrami iz Izbice.

Pojedini međunarodno-pravni eksperti, kao što je, recimo, američki profesor Entoni (Anthony) D'Amato (inače nesuđeni branilac dr Milana Kovačevića, koji je preminuo na samom početku suđenja za genocid u Prijedoru), smatraju ta ubistva "ključnom optužbom" protiv Miloševića i ostalih srpskih zvaničnika. Ta se ubistva, inače, u optužnici dvostruko kvalifikuju: zbirno kao zločin protiv čovječnosti (jer su bila "sistematska i rasprostranjena"), a pojedinačno kao kršenje ratnih zakona ili običaja (tj. zajedničkog člana 3 Ženevskih konvencija iz 1949).

U periodu koji pokriva optužnica (januar-maj 1999), navodi se u njenom Stavu 98, "snage SRJ i Srbije - djelujući po nalogu, sa ohrabrenjem ili uz podršku Slobodana Miloševića, Milana Milutinovića, Nikole Šainovića, Dragoljuba Ojdanića i Vlajka Stojiljkovića - ubile su stotine albanskih civila na Kosovu. "Ta ubistva izvršena su na rasprostranjeni i sistematski način, širom Kosova, i rezultirala su smrću brojnih muškaraca, žena i djece", dodaje se.

Slijedi, zatim, detaljan opis sedam slučajeva masovnih ubistava. Prvi na toj listi je pomalo već zaboravljeni masakr u Račku, 15. januara 1999, nakon kojeg i radi kojeg je Beogradu postavljen ultimatum: pregovori i sporazum (u Rambujeu/Ramboulletu i Parizu), ili vazdušni udari NATO.

Prema optužnici, VJ je najprije granatirala selo, a onda su policijske snage krenule da pretražuju kuću po kuću. Mještani koji su pokušali da pobjegnu su na licu mjesta ubijeni, a 25 muškaraca koji su se sakrili u jednu kuću su otkriveni, pretučeni i zatim odvedeni na obližnje brdo i ubijeni. Imena svih 45 žrtava iz Račka navedena su u aneksu optužnice. Najmlađi je imao 13 a najstariji 70 godina.

Sljedeći incident iz optužnice dogodio se 25. marta u selu Bela Crkva, u opštini Orahovac. Policija je najprije ubila 12 ljudi (od toga 10 žena i djece) u većoj grupi mještana koji su pokušali da se sakriju pod mostom. Ostalima je naređeno da izađu, muškarci su odvojeni od žena i djece, naloženo im je da se skinu i oduzete su im sve stvari od vrijednosti. Seoski ljekar je pokušao da interveniše kod policijskog zapovjednika, ali je odmah ubijen. Nakon toga policija je otvorila vatru i ubila oko 65 zatočenih muškaraca.

Istog dana, dakle 25. marta, napadnuta su, opljačkana i spaljena sela Velika i Mala Kruša. Mještani su pobjegli u obližnju šumu, ali ih je sutradan policija pronašla, naredila ženama da sa djecom krenu u pravcu Albanije, a muškarce i dječake zatvorila u jednu kuću. Tu su na njih nekoliko minuta pucali, a zatim njihove leševe složili na gomilu i zapalili. Prema optužnici, tom prilikom je ubijeno oko 105 kosovskih Albanaca.

Slijede, zatim, opisi ubistva šest muškaraca u Đakovici, kao i masakra 20 kosovskih Albanaca u selu Crkolež, opština Istok. U optužnici je, takođe, naveden i poznati masakr u Izbici, gdje je 28. marta ubijeno oko 130 muškaraca. Taj masakr je dokumentovan kako video snimcima sa zemlje, tako i vazdušnim snimcima lokacije na kojoj su sahranjene žrtve. Konačno, ovaj katalog užasa završava se zločinom koji je 2. aprila ujutro izvršen u podrumu zgrade u Ulici Miloša Gilića, u dijelu Đakovice poznatom kao Čerim (Qerim). Srpska policija je, tvrdi se u optužnici, najprije pucala na 20 stanara koji su se sakrili u podrumu, a zatim zapalila čitavu kuću. Od 20 ubijenih - 19 su žene i djece, uključujući i dvije već pomenute dvogodišnje djevojčice.

Tužiocu, naravno, ostaje tek da dokaže da su sva ta ubistva izvršena "po nalogu, sa ohrabrenjem ili uz podršku" petorice optuženih. Ili, alternativno, da su optuženi "znali ili imali razloga da znaju" da njihovi podčinjeni vrše takve zločine, a nisu ih u tome spriječili ili zbog toga kaznili. Funkcije koje su obavljali i "enormna vlast" kojom raspolažu su, smatra tužilac, više nego dovoljan razlog da znaju kako se ponašaju, i šta rade,snage pod njihovom kontrolom i komandom.

Mirko Klarin

Dijeljenje sadržaja