O SREBRENICI IZA ZATVORENIH VRATA (1)

Šta su Misiji francuskog parlamenta rekla četiri generala kojima je Ministarstvo odbrane zabranilo javno svjedočenje

Kad je 14. decembra prošle godine Misija francuskog parlamenta o Srebrenici počela rad, njen predsjednik, poslanik Fransoa Lonkl (François Loncle) je rekao da će sva preslušavanja visokih vojnih i političkih ličnosti biti otvorena za javnost. Mjesec dana kasnije, kad su u januaru 2001. trebalo da budu ispitani generali Bernar Žanvije (Bernard Janvier) i Filip Morijon (Philippe Morillon), morao je da demantuje samog sebe: Ministarstvo odbrane je izričito naredilo da dva generala, najznačajnija sudionika srebreničke drame svoje iskaze daju bez prisustva javnosti.

Na proteste novinara, predsjedavajući Misije je obećao da će sva svjedočenja iza zatvorenih vrata biti objavljena u definitivnom izvještaju, što Ministarstvo odbrane ne može zabraniti. Obećanje je ispunio: sve što su četiri generala rekla iza zatvorenih vrata nalazi se na stranicama dvotomne knjige koja sadrži izvještaj Misije.

Najviše interesovanja pobuđivalo je svjedočenje generala Bernara Žanvijea, komandanta UNPROFOR za bivšu Jugoslaviju u vrijeme srebreničkog masakra. Organizacija "Ljekari bez granica", na čiji zahtjev je i formirana Misija sa zadatkom da ispita odgovornost Francuske u tim zbivanjima, je ocijenila da je Srebrenica vjerovatno mogla biti spašena da je general Žanvije blagovremeno izdao naređenje za zračne udare avijacije NATO. Takva naredba je izostala, po pretpostavkama "Ljekara", jer se mjesec dana prije pada Srebrenice, francuski general nagodio sa Ratkom Mladićem da oslobodi "plave šljemove", koje je držao kao taoce, u zamjenu za definitivno obustavljanje zračnih udara po srpskim snagama.

General Žanvije, koji je penzionisan prije tri godine, pobijao je iza zatvorenih vrata u oba svoja pojavljivanja pred Misijom (25. januara i 21. juna 2001.) sve takve optužbe, ali i kritike na račun Francuske uopšte. "Želim odmah da naglasim pet stvari," rekao je Žanvije 25. januara i nabrojao:
- prvo, nikad i ni u kojem smislu nisam pregovarao sa Srbima o oslobađanju talaca . Njih 110 pušteno je 3. juna, prije mog prvog susreta sa Ratkom Mladićem;
- drugo, nikakav sporazum o izostanku zračnih udara sa Srbima nikad nije napravljen;
- treće, nikad nisam od Francuske dobijao direktive za obavljanje operativnih zadataka;
- četvrto, posebno želim ukazati da francuske vlasti bilo kojeg nivoa ni na koji način nisu preko mene intervenisale u rješavanju krize u Srebrenici. Samim tim, dakle, one nisu uložile nikakav veto niti su pravile bilo kakve prepreke angažovanju vazdušnih snaga. Uostalom, napominjem da su u četvrtom talasu napada na ciljeve na zemlji oko Srebrenice 11. jula trebalo da budu francuski "jaguari";
- najzad, Srbi, na čelu sa generalom Ratkom Mladićem, snose totalnu i nepodijeljenu odgovornost za masakr koji su sami predvidjeli i organizovali."

Tih pet tačaka sačinjavalo je okvir u kojem je Žanvije razvio svoju odbranu, čiji stenogram sadrži preko sto stranica gusto kucanog teksta. On je potvrdio da je 24. maja 1995. godine govorio pred Savjetom bezbjednosti UN u Njujorku i da je tom prilikom otvoreno rekao da se "plavi šljemovi" nalaze u situaciji da "održavaju mir" tamo gdje mira nema. "UNPROFOR je bez prestanka bio u situaciji koja nalaže upotrebu sile a da za to nema ni sredstva ni pravno pokriće. Predložio sam opšte zračne udare, koji su podrazumijevali povlačenje snaga UN iz enklava," rekao je on tada između ostalog.

Padu Srebrenice, po njegovom mišljenju, najviše je doprinijelo potpuno odsustvo obavještajnih podataka. Za to je najviše optuživao Amerikance, koji su, preko NATO, dobijali "iscrpne obavještajne podatke, ali ih nisu prosljeđivali komandantu snaga Ujedinjenih nacija".

"Nikad nisam obaviješten da je 27. aprila 1995. iz Srebrenice otišao komandant bošnjačkih snaga Naser Orić i najveći dio njegovog štaba. To će kasnije imati teške posljedice, a ja jednostavno o tome nisam bio informisan," rekao je general Žanvije.

Za razliku od holandskih oficira, komandanata bataljona u Potočarima, koji su tvrdili da su šest puta zahtijevali bombardovanje položaja snaga Ratka Mladića da bi ih odvratili od zauzimanja Srebrenice, general Žanvije je rekao da je primio samo jedan takav zahtjev, 9. jula, i da je 10. jula uveče izdao naredbu za zračnu podršku. Zašto 11. jula ujutro nije došlo do toga nije objasnio, ali je osuo drvlje i kamenje na (ne)funkcionisanje linija komandovanja između NATO i UNPROFOR i između različitih kontingenata međusobno, a posebno na držanje američkih snaga. "Cilj mnogih njihovih manipulacija bio je jedino da umanje kredibilitet francuskih snaga," rekao je general Žanvije.

Misija je poslije dva ispitivanja bivšeg komandanta UNPROFOR, konstatovala da on ipak snosi izvjesnu odgovornost za izostanak zračnih udara NATO, koji bi možda spasili Srebrenicu. Većina članova Misije je ocijenila da u susretima sa Ratkom Mladićem, koji su spadali u njegovu dužnost, nije "trgovao taocima i zračnim udarima". Međutim, naglasili su, potpuno je pogriješio u procjeni ličnosti Ratka Mladića, to jest u pogledu onoga na šta je sve komandant tadašnje vojske bosanskih Srba bio spreman.

Nezadovoljan takvom ocjenom, general Bernar Žanvije je rekao da je njegova "čast okaljana i izvrgnuta ruglu" i da je on faktički "žrtveni jarac" Srebrenice. Istakao je da bi ocjena njegove uloge i odgovornosti bila drugačija da svjedočenje pred misijom nisu odbili generalni sekretar UN u to vrijeme Butros Butros Gali (Ghali), koji mu je faktički bio nadređen, i komandant UNPROFOR za Bosnu i Hercegovinu general Rupert Smit (Smith). Sem toga, dodao je, komanda NATO odbila je da Misiji dostavi originalni dokument kojim se definiše na koji način se mogla u to vrijeme angažovati avijacija. Taj dokument bi ga, veli, lišio svake odgovornosti za izostajanje zračnih udara po snagama Ratka Mladića 11. jula 1995. godine.

Dževad Sabljaković

Dijeljenje sadržaja