Odbrana Veselina Šljivančanina tvrdi da je presuda kojom je Šljivančanin proglašen krivim za pomaganje i podržavanje mučenja na Ovčari "puna protivurečnosti i nepoznatih" i zbog toga traži oslobađajuću presudu ili novo suđenje. Tužilaštvo uporedilo Šljivančaninov propust da spreči mučenje zarobljenika sa propustom nemačkog vojnika u Drugom svetskom ratu da spreči linč britanskih vojnika


"Prvostepena presuda se zasniva na značajnim greškama koje su dovele do neostvarenja pravde. Jedina moguća odluka koja iz toga može da proizađe je oslobađajuća presuda ili ponovno suđenje". Tako je Novak Lukić, koji zastupa Veselina Šljivančanina, počeo izlaganje argumenata po žalbi na presudu kojom je bivši major JNA osuđen na pet godina zatvora.

Presudom od 27. septembra 2007. godine, Šljivančanin je proglašen krivim za pomaganje i podržavanje mučenja oko 200 hrvatskih zarobljenika koji su 20. novembra 1991. godine iz vukovarske bolnice odvedeni u kasarnu bivše JNA a potom u hangar na Ovčari. Tokom noći su pogubljeni na obližnjem stratištu Grabovo a njihova tela su zakopana u masovnu grobnicu koja je ekshumirana 1996. godine.

Veće je, po tvrdnjama odbrane, pogrešilo kada je zaključilo da je Šljivančanin 20. novembra 1991. godine bio u kasarni JNA i na Ovčari, da je bio svestan kriminalnog ponašanja pripadnika lokalne Teritorijalne odbrane (TO) i da je imao dužnost da spreči dalje napade na zarobljenike. Odbrana tvrdi da je sa optužbama za pomaganje i podržavanje nečinjenjem - upoznata tek u završnoj reči i žalbi tužilaštva.

Ukazujući da Šljivančaninova obaveza da štiti ratne zarobljenike počiva na zakonima i običajima ratovanja, tužiteljica Keri/Carey je okrutno postupanje u hangaru na Ovčari uporedila sa linčovanjem ratnih zarobljenika u Esenu u Drugom svetskom ratu. Mada su mu britanski zarobljenici povereni na čuvanje, nemački oficir koji je imao obavezu da ih zaštiti je to propustio da učini i oni su pogubljeni. "Činjenično stanje je slično", zaključila je tužiteljica i naglasila da je u slučaju nemačkog oficira kao i u slučaju majora Šljivančanina, nečinjenje bilo kažnjivo. Predstavnici optužbe su takođe ukazali da je Šljivančanin "morao da zna" da će pripadnici TO mučiti zarobljenike ukoliko on nešto ne preduzme ali je optuženi "izabrao da ne deluje".

Rasprava po žalbama biće nastavljena u petak, argumentima tužilaštva koje smatra da je prvostepeno veće pogrešno zaključilo da žrtve sa Ovčare nisu bile civili već osobe za koje se "znalo ili verovalo da su učestvovali u borbama". Po mišljenju tužilaštva, pojam "civili" prema članu 5 Statuta Tribunala uključuje i "osobe van borbe", zbog čega bi Mrkšića i Šljivančanina, osim za kršenja zakona i običaja ratovanja, trebalo proglasiti krivim i za zločine protiv čovečnosti.

Dijeljenje sadržaja