Bivši glavni branilac Duška Tadića svjedočio o tome kako je (i zašto) izgubio povjerenje u beogradskog odvjetnika Milana Vujina

"Po mojim standardima, odvjetnik Milan Vujin nije stručno ni savjesno radio na obrani Duška Tadića", smatra Michail Wladimiroff (Mihail Vladimirof), odvjetnik iz Haga koji je vodio Tadićevu obranu do završetka prvostupanjskog postupka pred Haškim tribunalom.

"Vujin je želio kontrolirati obranu Tadića - ali ne zbog Tadićevih interesa, već zbog interesa nekih drugih ljudi", kazao je Wladimiroff sucima Žalbenog vijeća Tribunala. Na saslušanju u "slučaju Vujin", vijeće nastoji utvrditi točnost Tadićevih optužbi da je beogradski odvjetnik radio na štetu obrane, što bi ako se potvrdi, predstavljalo nepoštivanje suda, a Vujin bi mogao biti kažnjen zatvorskom ili novčanom kaznom.

Vujin je na Tadićevoj obrani radio s timom Michaila Wladimiroffa od travnja 1994. do istog mjeseca 1995., a onda ponovno od travnja 1997. godine, kada je Tadić otpustio nizozemskog branitelja, pa do studenog 1998. "Izjave koje je Vujin prikupljao u vrijeme priprema za suđenje uglavnom su bile loše i neinformativne, a odnosile su se uglavnom na karakter Tadića, ali ne i na njegov mogući alibi" - posvjedočio je haški odvjetnik, kojega je Tadić otpustio kada se morao odlučiti između njega i Vujina. Tadić je, kako je kazao Wladimiroff, tu odluku obrazložio prenoseći tvrdnju Vujina da bi Republika Srpska surađivala s obranom da ju je vodio Vujin. Tadićev brat Ljubo se 1995. hvalio Vujinovim vezama s ljudima na vlasti, ali se već sljedeće godine zbog iste stvari žalio i Wladimiroffu.

U nastojanju da pokaže da Vujin nije profesionalno radio, Tadićev zastupnik na ovom saslušanju Anthony Able (Entoni Eibl) u sudnici je prikazao video snimku iz rujna1995. na kojoj Wladimiroff, njegova prevoditeljica i Vujin razgovaraju sa svjedokinjom (u jednom selu kraj Prijedora), a Vujin "uskače" u njezine odgovore. "Vujin je imao tendenciju da ispravlja i upućuje svjedoke", potvrdio je Wladimiroff i dodao : "U početku sam mislio da nastoji pojasniti stvari, kasnije sam vjerovao da mu je to navika, a na kraju sam shvatio da je manipulirao svjedocima", rekao je odvjetnik.

On je dodao da ipak nije želio sukobe s Vujinom "vjerujući da Tadićevoj obrani ne bi pomoglo zaoštravanje naših odnosa s Vujinom" - pojasnio je nizozemski odvjetnik. Vujin je, prema svjedočenju Wladimiroffa, priznao da je popis potencijalnih svjedoka obrane dao policijskom šefu u Prijedoru Simi Drljači. "U veljači 1996. vidio sam taj popis na Drljačinu stolu - i bio sam silno iznenađen, jer nisam želio da Drljača dobije taj popis budući da je on činio sve da blokira moje istrage" - izjavio je Wladimiroff. On je ustvrdio da je više svjedoka nakon toga odbilo svjedočiti, dok su dvojica koje je saslušao u Drljačinoj policijskoj stanici, "djelovali pripremljeno" i, kako je kazao, davali su "koreografirane iskaze."

U pokušaju da izbjegne opstrukcije Drljače, Wladimiroff se, prema osobnom priznanju krajem 1995. sastao s Radovanom Karadžićem gdje ga je odvezao sam Vujin. "No, usprkos Karadžićevim obećanjima, Drljača je i dalje znao ometati naš rad" - izjavio je Wladimiroff.

Pravni zastupnik Vujina na ovom saslušanju, Vladimir Domazet naglašava kako "je i Vujin smatrao da je Drljača bio nekorektan" ali da je pomoć policije u traženju svjedoka bila potrebna. Domazet je nastojao relativizirati optužbu da je baš Vujin spisak svjedoka predao Drljači te je ustvrdio da je Wladimiroff istu tu listu poslao banjalučkom odvjetniku Simiću i Tadićevoj braći. Vujinov je zastupnik također ukazao kako Wladimiroff nije na suđenju prezentirao valjane dokaze koji bi mogli biti povoljni za Tadića, dok je nizozemski odvjetnik ustvrdio da se tu radilo o dokazima koje nije smatrao održivima.

Ovim svjedočenjem završava dio postupka u kojemu su prezentirane optužbe na račun Vujinova rada, a beogradski odvjetnik bi u nastavku trebao započeti izvođenje dokaza u svoju obranu.

Vjera Bogati

Dijeljenje sadržaja