Odluka Žalbenog vijeća Haškog tribunala

Vijeće prihvatilo nekoliko argumenata iz žalbe obrane

Odlukom Žalbenog vijeća Haškog tribunala, zatvorska kazna Dušku Tadiću smanjena je s 25 na 20 godina zatvora. Presudom prvostepenog vijeća 1997. godine Tadiću je bila propisana kazna od 20 godina, no nakon što je u žalbenom postupku proglašen krivim po dodatnim točkama optužnice, prvostepeno vijeće mu je prošle godine odredilo višu kaznu od 25 godina zatvora. Tadić se žalio na visinu obiju kazni.

On je proglašen krivim za zločine protiv čovječnosti i kršenje ratnog prava i običaja zbog sudjelovanja u ubijanjima i zlostavljanjima Bošnjaka i Hrvata u području Prijedora, 1992. godine.

Pet sudaca Žalbenog vijeća danas je objavilo odluku da maksimalna kazna ne treba prelaziti 20 godina zatvora budući da "je Tadićev položaj u zapovjednoj strukturi i među arhitektima etničkog čišćenja bio nizak." Od te maksimalne kazne će se oduzeti vrijeme koje je Tadić dosad proveo u njemačkom zatvoru te u pritvoru UN – odnosno 5 godina, 11 mjeseci i 14 dana. No, okrivljeni će, kako je to odlučilo i prvostepeno vijeće, morati odslužiti najmanje 10 godina prije no što bude mogao tražiti skraćenje izdržavanja kazne i, eventualno, izaći iz zatvora. Računanje minimalne kazne treba početi s datumom izricanja prve kazne 14. srpnja/jula 1997.. Tadić, dakle, mora ostati u zatvoru najmanje do 14. srpnja 2007. godine.

Od ukupno devet prigovora obrane na dvije presude o kazni, žalbeno vijeće je prihvatilo četiri, odbilo četiri, a jedan je djelomično prihvaćen, a djelomično odbijen. Odbijeni su prigovori da prvostepeno vijeće nije uzelo u obzir praksu kažnjavanja u bivšoj Jugoslaviji, kao i zahtjev da se smanji trajanje minimalne kazne. Obrana drži da visina kazne ne djeluje kao faktor odvraćanja budućih zločina, no i ta je primjedba odbačena. Odbijeni su i argumenti da je Tadićeva suradnja s tužiteljem bila takva da treba povući nižu kaznu.

Međutim, prihvaćeno je traženje obrane da se minimalna desetogodišnja kazna počne računati od vremena izricanja prve kazne u srpnju/julu 1997. Prihvaćeno je i da se ukupna kazna počne računati s datumom hapšenja u Njemačkoj, dakle i prije izdavanja formalnog zahtjeva za izručenje Tribunalu. Također je prihvaćena primjedba da prvostepeno vijeće mora visinu kazne uskladiti s položajem okrivljenog (obrana tvrdi da je Tadić bio "sitna riba"). Većina sudaca se suglasila i s primjedbom obrane da, ako je Tadić za ista djela okrivljen i za zločin protiv čovječnosti i za ratni zločin, tada kazna treba biti ista po objema kvalifikacijama.

Sudac Antonio Cassese/Kaseze , u odvojenom je mišljenju iznio stav da zločin protiv čovječnosti, makar se odnosio na ista djela karakterizirana i kao kršenje ratnog prava i običaja, mora nositi višu kaznu zbog njegovog "šireg zločinačkog konteksta i znanja optuženog o tom kontekstu."

Tadić (45) je uhapšen u Njemačkoj u veljači/ februaru 1995, suđenje mu je počelo u proljeće 1996. Prva presuda donesena je u maju 1997., a drugostepena u julu 1999. godine. Nakon presude o kazni Žalbenog vijeća, Tribunal treba početi konzultacije sa zemljama koje su ponudile da okrivljenici Tribunala služe kazne u njihovim zatvorima (Austrija, Italija, Finska, Norveška i Švedska).

Međutim, postupak protiv Tadića ne mora nužno biti okončan današnjom presudom. Obrana, naime, još uvijek ima mogućnost da, ako prezentira nove izvanredne okolnosti, traži reviziju presude. U tom kontekstu postoji mogućnost da presuda u " Slučaju Vujin utječe na zaključke suđenja Tadiću . Milan Vujin je , naime, bivši Tadićev odvjetnik kojeg je Tadić optužio da je radio protiv interesa obrane. Presuda Vujinu bit će objavljena u ponedjeljak.

Vjera Bogati

Dijeljenje sadržaja