Jovan Glamočanin, redovni član krimske "Međunarodne akademije duhovnih nauka", od nesuđenog svedoka optužbe i odbrane do prinudnog svedoka suda na suđenju Vojislavu Šešelju


Jovan Glamočanin, odbornik SRS u lokalnoj skupštini u Pančevu, još jedan je u nizu svedoka "insajdera" na suđenju lideru srpskih radikala koji su nakon višegodišnje saradnje sa haškim tužilaštvom promenili tabor i saopštili da će svedočiti za odbranu. Ocenjujući takav obrt "spektakularnim", Pretresno veće je uputilo obavezujući nalog Glamočaninu, pozivajući ga u Hag kao "svedoka suda".

Glamočaninu su, dok je još figurirao kao svedok optužbe, odobrene zaštitne mere zbog zabrinutosti za bezbednost porodice, jer su, kako je tvrdio, "bliski Šešeljevi ljudi" pokušali da mu kidnapuju suprugu nakon što je 1994. godine napustio stranku. Danas je međutim to porekao, tvrdeći da su ga još tada u SRS uverili da niko od njihovih članova nije uključen u pokušaj otmice. Nije međutim objasnio zašto je u izjavama tužilaštvu sve do 2007. godine tvrdio suprotno. Početkom ove godine Glamočanin se vratio u SRS i izabran je za odbornika na lokalnim izborima u maju 2008. godine.

Osim svojih izjava tužilaštvu, svedok se odrekao i knjige u kojoj je napisao da je Šešelj dobio 10 miliona dolara od Miloševića. Danas, međutim, priznaje da je to napisao "neprincipijeno" i kao "izraz nemoći" zbog uvreda koje su mu upućene nakon napuštanja SRS 1994. godine. "Tako je to kod nas u Srbiji" – rezignirano je primetio,

Budući da je pozvan kao svedok suda, Glamočanina je prvo ispitivao predsedavajući sudija Antoneti/Antonetti. Svedok se predstavio kao redovni član "Međunarodne akademije duhovnih nauka" sa sedištem na Krimu, i ukratko je opisao svoju političku karijeru od Saveza komunista Jugoslavije, preko Srpskog četničkog pokreta, do Srpske radikalne stranke, s kojom se razišao 1994. godine kada je podržao Miloševićevu blokadu na Drini. Srpskom četničkom pokretu je, kako je rekao, pristupio zbog programa koji je definisao Šešelj, a koji je uključivao "očuvanje Jugoslavije, parlamentarnu demokratiju i razvoj kapitalizma na osnovu programa Draže Mihajlovića".

Ukazujući da su Šešeljevi govori važan deo ovog sudskog predmeta, sudija je pitao Glamočanina da li su javni nastupi lidera SRS bili "improvizovani ili unapred pripremljeni i promišljeni". Ukazujući da je Šešelj bio "daleko najpametniji, sa najviše znanja i jedini sa vizijom u rukovodstvu SRS", Glamoćanin je odgovorio da njegovi govori "nisu bili improvizovani već nadahnuti" i da je lider srpskih radikala "uvek vladao sobom, svojim mislima i svojim izražavanjem".

Sudiju je, zatim, interesovalo da li su na sastancima Glavnog odbora SRS vođeni zapisnici i gde se oni danas nalaze, zatim kakva je bila uloga Ratnog štaba stranke i da li su dobrovoljci – nakon upućivanja na ratišta u Hrvatskoj i BiH – održavali vezu sa rukovodstvom SRS u Beogradu. Pošto je svedok tvrdio da je SRS samo okupljala dobrovoljce nad kojima je komandu i dalju brigu preuzimala JNA, tvrdeći da SRS "nije imala svojih jedinica", sudija mu je naveo primer "Leve supoderice", ukazujući mu da je veće čulo dosta dokaza o njenom samostalnom delovanju u Vukovaru 1991. godine. Svedok je, međutim, ostao pri svom stavu da nije bilo "samostalnih jedinica SRS".

Na isto pitanje se u unakrsnom ispitivanju vratila i tužiteljica Liza Birsej/Lisa Biersay, predočavajući Glamočaninu seriju dokumenata Ratnog štaba u kojima se govori o "koordinaciji jedinica SRS" sa JNA ili Teritorijalnom odbranom. Svedok se složio da je tužiteljica "dobro pročitala" šta piše u tim dokumentima, ali je tvrdio da je "krivo napisano", odnosno da ih je "nespretno" napisao "polupismeni" Zoran Rankić, zamenik Ljubiše Petkovića u Ratnom štabu SRS.

Unakrsno ispitivanje Jovana Glamočanina biće nastavljeno sutra kada će odgovarati na pitanja svog nekadašnjeg i sadašnjeg političkog idola Vojislava Šešelja.

Dijeljenje sadržaja