Zdravko Batinić, svjedok odbrane bivšeg premijera Herceg Bosne Jadranka Prlića, opisao kako su srpske snage raspoređene na obroncima Kupresa zavađale Hrvate i Muslimane iz Gornjeg Vakufa/Uskoplja


Iako su "dali besu" jedni drugima da se neće zavaditi, Muslimani i Hrvati iz Gornjeg Vakufa su, prema iskazu Zdravka Batinića, bivšeg člana Ratnog predsjedništva te opštine koji svjedoči u odbranu nekadašnjeg premijera Herceg Bosne Jadranka Prlića, zaratili u januaru 1993. godine i to zahvaljujući, između ostalog, i topničkoj "podršci" srpskih snaga sa Kupresa.

U unakrsnom ispitivanju od strane odbrane bivšeg ministra odbrane Herceg Bosne Brune Stojića, svjedok je naveo da su se srpske snage, nakon početka sukoba, zabavljale na račun Muslimana i Hrvata tako što su naizmjenično granatirale malo hrvatske pa malo muslimanske dijelove grada. "Tako je svaka strana mislila da je granatira ona druga", rekao je svjedok. U nastojanju da stvore utisak da se Muslimani i Hrvati granatiraju međusobno Srbi su, prema obavještajnim podacima HVO iz tog perioda, za granatiranje muslimanskih naselja koristili jednu, a za gađanje hrvatskih drugu vrstu minobacačkog naoružanja.

Odbrana je ukazivala da je HVO u Gornjem Vakufu poduzeo sve što je bilo u njegovoj moći da se zaustave neprijateljstva između pripadnika dva naroda. Međutim, mirnom rješenju se usprotivio vrh Armije BiH pošto je "već imao planove da pitanje ustroja države riješi vojnim putem". Svjedok je rekao da nije znao za postojanje takvih planova Armije BiH, ali je dodao da je HVO u to vrijeme, samo da je želio, mogao "kamenjem istjerati Armiju BiH iz Gornjeg Vakufa".

Taj, po odbrani prvi značajniji sukob Hrvata i Muslimana u Gornjem Vakufu, okončan je krajem februara 1993. godine. Prema optužnici, HVO je počeo sa napadima na muslimanska naselja još u oktobru 1992. godine i posle kratkog zatišja nastavio ih je početkom 1993. godine - dva dana nakon Bobanove objave da je potpisan Vance-Owenov mirovni plan. Naime, 6. januara 1993. godine HVO je izvjesio svoju zastavu u Gornjem Vakufu, a na pripadnika Armije BiH koji je pokušao da je skine otvorena je puščana vatra. Deset dana kasnije Armiji BiH je upućen ultimatum da se povuče sa tog područja.

Optuženi Slobodan Praljak je tokom svog dijela unakrsnog ispitivanja od svjedoka tražio i dobio potvrdu da je Armija BiH u drugoj polovini jula 1993. godine zauzela Bugojno, a potom napala Gornji Vakuf. Svjedok je potvrdio da je 1. avgusta u gradu vidio generala Praljka koji je, kako se sam pohvalio, tog dana na tenku s Pirdiša poveo vojsku prema Gornjem Vakufu.

Dijeljenje sadržaja