Srebrenički događaji iz jula 1995. u verziji vojnog eksperta iz Beograda koji svedoči u odbranu generala Radislava Krstića. Karadžićev "sulud plan" osvajanja Srebrenice uspeo zbog "slabe upornosti" s kojom su pripadnici Armije BiH branili grad, kao i zbog "neodgovornog odnosa mehanizma UN" prema događajima u Srebrenici

Zauzimanje Srebrenice u julu 1995. proglašavano je za "veliku pobedu" Vojske Republike Srpske i njenih stratega i vojskovođa, a u prvom redu generala Ratka Mladića i Radislava Krstića. Među zaslužne se, čak, pokušao ugurati i tadašnji predsednik RS, Radovan Karadžić, koji je tvrdio kako je generalu Krstiću lično odobrio plan operacije i sve vreme bio u toku sa njenim izvođenjem.

Penzionisani general VJ Radovan Radinović, koji kao ekspert odbrane za vojna pitanja svedoči na suđenju generalu Radislavu Krstiću - optuženom za genocid u Srebrenici - tvrdi, međutim, da je "Krivaja '95", kako je glasilo šifrovano ime napada na Srebrenicu, bila "iznuđena i na brzinu pripremljena operacija." Pošto je takvu ekspertsku ocenu podupro narodnom mudrošću "sve što je brzo je i kuso", general Radinović je sa priličnim nipodaštavanjem, ponekad čak i prezirom, govorio kako to i nije bila "operacija u vojnom smislu" već "boj malog zamaha", sa "veoma niskim intenzitetom", "sporim tempom nastupanja", "malim gubicima" na obe strane i "veoma malim stepenom razaranja".

Taj "boj malog zamaha" je, prema vojnom ekspertu odbrane, bio završen 9. jula 1995. kada su jedinice Drinskog korpusa pod zapovedništvom optuženog generala Krstića izbile na planirane pozicije i tako ostvarile cilj "Krivaje'95": sužavanje enklava i presecanje veza između Srebrenice i Žepe. A onda je nekome pao na pamet "suludi plan osvajanja Srebrenice." Prema generalu Radinoviću, odluku o nastavku operacije do zauzimanja Srebrenice je doneo tadašnji predsednik RS u svojstvu vrhovnog komandanta, dakle Radovan Karadžić. Odbrana generala Krstića se, inače, zasniva na tvrdnji da je zauzimanje grada naredio lično komandant Glavnog štaba VRS, general Ratko Mladić.

Po mišljenju generala Radinovića - koji je do decembra 1993. bio vojni savetnik predsednika SRJ Dobrice Čosića - plan osvajanja Srebrenice je bio "sulud" zbog "odnosa snaga" između 28. Divizije Armije BiH i Drinskog korpusa VRS. Naime, tvrdi vojni ekspert, taj odnos je u julu 1995. bio 2,8 prema 1 u korist muslimanskih snaga na tom području. A da bi osvojili grad, napadači moraju da budu "7 do 10 puta nadmoćniji", rekao je general Radinović ponavljajući kako je, u postojećem odnosu snaga, zauzimanje Srebrenice bilo "apsolutno neizvodljivo".

Kako je "neizvodljivo" ipak izvedeno, vojni ekspert odbrane će, verovatno, objasniti u nastavku svedočenja. Za sada, dao je dva moguća objašnjenja. Kao prvo, general Radinović smatra da je 28. Divizija "branila grad sa vrlo malim stepenom upornosti", a da je raspolagala sa dovoljno ljudstva i naoružanja da ga brani "dovoljno dugo dok se ne umeša međunarodna zajednica".

Drugo moguće objašnjenje uspeha "suludog plana" je, po generalu Radinoviću, "neodgovoran odnos mehanizma UN" prema onome što se, jula 1995, događalo u Srebrenici. Vojni ekspert odbrane, pri tom, ne misli samo na holandski bataljon UNPROFOR stacioniran u enklavi, već i na tadašnje najviše predstavnike UN i međunarodne zajednice u Bosni, Jasuši Akašija/Jasushi Akashi i Karla Bilta/Carl Bildt, kao i na tadašnjeg zapovednika UNPROFOR, britanskog generala Ruperta Smita/Smith. Da su svi oni 11. ili 12. jula 1995. došli u Srebrenicu, smatra vojni ekspert odbrane, "izbegle bi se posledice koje će kasnije nastupiti".

O tim "posledicama" - zarobljavanju i pogubljenju nekoliko hiljada bošnjačkih muškaraca - general Radinović će govoriti u nastavku svog svedočenja koje će, po svemu sudeći, trajati do kraja ove sedmice. Pažnja s kojom tim optužbe prati njegove odgovore na pitanja branioca Tome Višnjića, nagoveštava da bi unakrsno ispitivanje vojnog eksperta odbrane moglo da bude veoma uzbudljivo.

Mirko Klarin

Dijeljenje sadržaja