Ministri inostranih poslova i odbrane 1995. godine, Hans van Mirlo i Joris Vorhuve, pojaviće se na sopstveni zahtjev pred Misijom francuskog parlamenta o Srebrenici. Rasplamsava se polemika ko je odgovorniji za srebrenički masakr: holandski vojnici ili francuski general

"Bivši holandski ministar inostranih poslova Hans van Mirlo(Mierlo) i odbrane Joris Vorhuve (Voorhoeve), koji su te funkcije obavljali u vrijeme pada Srebrenice 1995. godine, zatražili su da daju iskaze u Parizu," rekao je na kraju jučerašnjeg zasjedanja predsjedavajući Misije francuskog parlamenta o Srebrenici Fransoa Lonkl (François Loncle). Datum pojavljivanja dvojice holandskih ministara u francuskom parlamentu još nije određen.

Nema nikakve sumnje, holandski ministri žele odgovoriti francuskim funkcionerima i pobiti neke od njihovih navoda, prije svih bivšeg premijera Alena Žipea (Alain Juppé), ali i tadašnjeg diplomatskog savjetnika francuskog predsjednika Žana-Davida Levita (Jean-David Levitte) i najzad ministra odbrane Fransoa Leotara (François Léotard) i generala Rejmona Žermanosa (Raymond Germanos), koji su se juče pojavili pred Misijom.

Hans van Mirlo je već oštro reagovao na tvrdnju Alena Žipea da je holandska vlada spriječila intervenciju aviona NATO protiv položaja Mladićevih snaga, a ne francuski general Bernar Žanvije (Bernard Janvier).

"Žipe je sve pobrkao. Nismo prestajali da tražimo pomoć iz vazduha, ali je general Žanvije odbio da nam je pruži iz razloga koji ni do danas nisu rasvijetljeni. Kad je konačno intervencija uslijedila, bilo je kasno," rekao je Hans van Mirlo, šef holandske diplomatije u vrijeme masakra u Srebrenici.

Već na slijedećem zasjedanju misije, bivši diplomatski savjetnik, a sada ambasador Francuske u Ujedinjenim nacijama Žan-David Levit je ponovio da je intervencija aviona NATO obustavljena na zahtjev samog Hansa van Mirloa, a tu tvrdnju je juče dopunio bivši ministar odbrane Fransoa Leotar. "Holandske vlasti su bile zabrinute za svoje ljude koji su bili raspoređeni u Srebrenici i nikako nisu željele vazdušne napade," rekao je on.

General Žermanos, koji je u vrijeme srebreničkog masakra bio zamjenik Generalštaba francuske armije, dodao je da "nikakvih zahtjeva za bombardovanje iz vazduha nije bilo do 9. jula". On je uz to napomenuo da je sâm general Žanvije zahtijevao da holandskom bataljonu pruži pomoć avijacija NATO, ali "zeleno svijetlo za zračne udare mogao je da upali samo specijalni izaslanik generalnog sekretara UN Jasuši Akaši (Yasushi Akashi), koji je tada bio na odmoru. General Žanvije je dobio pravo na to tek 26. jula".

Fransoa Leotar takođe širi odgovornost na Akašija. "On je igrao odlučujuću ulogu u o tome da vazdušne snage nisu korištene" izjavio je bivši francuski ministar odbrane i, braneći generala Žanvijea, dodao: "Treba prestati pucati na pijanistu".

Najava svjedočenja bivših holandskih ministara pred Misijom francuskog parlamenta samo potvrđuje da ova istraga o (sa)odgovornosti za masakr u Srebrenici 11. jula 1995. stiče međunarodne razmjere. Ako ništa drugo, svjedočenja visokih francuskih političkih i vojnih ličnosti učinila su da se Srebrenica, pet i po godina poslije, ponovo pojavi pred savješću onih koji su, uz više političkog, vojnog i naprosto ljudskog angažmana, mogli možda i da spriječe masakr 7.000 muškaraca enklave koja je bila "pod zaštitom UN". Zasjedanja Misije o Srebrenici, koja se već dva mjeseca održavaju svakog četvrtka u francuskom parlamentu, barem ne dopuštaju da te događaje prekrije zaborav, koji bi mnogima odgovarao i na francuskoj i na bosanskoj sceni i na međunarodnom planu.

Dževad Sabljaković

Dijeljenje sadržaja