U pismu Misiji francuskog parlamenta, predsjednik asocijacije "Sarajevo" Fransis Žanson skreće pažnju na dosadašnje nedostatke u istrazi o zbivanjima u Srebrenici

"Odluka da se ključni svjedoci, francuski generali, koji su bili direktno odgovorni za vojne operacije UN u Bosni i Hercegovini, saslušaju iza zatvorenih vrata, ostavila je neprijatno osjećanje zamagljivanja činjenica. Tim prije što sam, zajedno sa ostalim članovima naše asocijacije, stekao ubjeđenje da je istina o Srebrenici krajnji cilj Misije koju sačinjavaju poslanici Komisije za inostrane poslove i odbranu Nacionalne skupštine".

Ovo piše predsjednik asocijacije "Sarajevo" filozof Fransis Žanson (Francis Jeanson), poslaniku Fransoa Lonklu (François Loncle), predsjedavajućem Misije francuskog parlamenta, čiji je mandat da sasluša vojne i političke ličnosti koje su prije i u vrijeme pada Srebrenice, kao zone pod zaštitom UN, bile na odgovornim funkcijama u Francuskoj ili u međunarodnim organizacijama u Bosni i Hercegovini. Zadatak njenih deset članova je da ustanove da li postoji i kolika je mjera odgovornosti Francuske za masakr 11. jula 1995. godine, kad su Mladićeve snage, kako se procjenjuje, ubile oko 7.000 zarobljenih Bošnjaka. Uoči sutrašnjeg, devetog zasjedanja, na kojem se očekuje svjedočenje generala Bertrana de Laprela (Bertrand de Lapresle), koji je, kao komandant UNPROFOR za bivšu Jugoslaviju takođe jedan od ključnih svjedoka, Žanson obrazlaže šta smatra nedostacima parlamentarne istrage o Srebrenici.

Po njegovom mišljenju, Misija se koncentriše isključivo na sam "događaj", ograničen u vremenu i prostoru, a zapostavlja sve što je do tog događaja dovelo, to jest generalnu politiku "međunarodne zajednice" prema Bosni i Hercegovini, neodvojivu od one koju je imala prema cijeloj bivšoj Jugoslaviji. Dok se u kontekstu te "generalne politike" ne sagleda i uloga Francuske, po mišljenju Žansona, mnoga pitanja će ostati bez odgovora.

"Postoje dvije osnovne stvari koje je neophodno sagledati da bi se shvatila Srebrenica. Prva je ideja o etničkoj podjeli Bosne i Hercegovine i etničko čišćenje kao njena realizacija i druga - uporno odbijanje međunarodne zajednice od početka konflikta da se Miloševićev režim proglasi agresorom i da se njegovim zločinačkim potezima silom stane na put", piše Žanson. On ističe i da Misija u nastavku svog rada treba da se posveti tim činjenicama i da utvrdi "duboke razloge zbog kojih se nije silom i na vrijeme spriječila Miloševićeva destrukcija", smatra Žanson. "To je uostalom od svake zemlje, čiji su oficiri i vojnici sačinjavali međunarodne snage u Bosni i Hercegovini, zahtijevao i generalni sekretar UN Kofi Anan u svom izvještaju od 15. novembra 1999. godine," napominje Fransis Žanson u pismu, koje je potpisao i generalni sekretar asocijacije "Sarajevo" Faik Dizdarević.

Dijeljenje sadržaja