Home



SREBRENICA SE MOGLA SPASITI




Pred informativnom misijom francuskog parlamenta govorili bivši komandant UNPROFOR general Bertran de la Prel i Žan-Rene Ruez, šef ekipe Haškog tribunala za Srebrenicu

"Srebrenica je mogla biti spašena da su se više poštovala mišljenja i analize vojnih stručnjaka. Na primjer, čim su formirane zone pod zaštitom Ujedinjenih nacija, vojni eksperti su ocijenili da je potrebno 35.000 vojnika i teško naoružanje da bi se one stvarno sačuvale. Ujedinjene nacije su odobrile 7.500 lako naoružanih vojnika."

Ovo je rekao general Bertran de la Prel (Bertrand de la Presle) na današnjem, devetom zasjedanju Misije francuskog parlamenta koja istražuje okolnosti pod kojima je zona pod zaštitom UN pala u ruke snaga bosanskih Srba, koji su potom, po naređenju generala Ratka Mladića, ubili 7.000 Bošnjaka iz Srebrenice i okolnih mjesta. General Bertran de la Prel je bio komandant UNPROFOR za bivšu Jugoslaviju. Preuzeo je tu dužnost u maju 1994. od generala Žana Kota (Jean Cot) i predao je generalu Bernaru Žanvijea (Bernard Janvier) u martu 1995.

Ukupno je general de la Prel proveo u bivšoj Jugoslaviji znatno duže – 33 mjeseca. Po završetku komandne dužnosti učestvovao je u pregovorima sa Karadžićem, Mladićem i Koljevićem oko oslobađanja pripadnika međunarodnih snaga koje su Srbi držali kao taoce i oslobađanja pilota oborenog francuskog aviona u septembru 1995. godine. Kao dobar poznavalac situacije u bivšoj Jugoslaviji, učestvovao je i u Dejtonskim pregovorima, a potom bio savjetnik predstavnika međunarodne zajednice za Bosnu i Hercegovinu Karla Bilta (Carl Bildt).

U najvećem dijelu svog dvočasovnog izlaganja on je kritički govorio o ulozi međunarodne zajednice i njenoj politici prema Bosni i Hercegovini. Naglasio je da je i među članicama Savjeta bezbjednosti i u okviru mnogih mirovnih inicijativa bilo velikih razlika i podjela. "Doneseno je suviše mnogo rezolucija samo zato da se ne poštuju," rekao je general Bertran de la Prel i dodao: "Razne mirovne misije su se ukrštale i smetale jedna drugoj, Karterova i Holbrukova, na primjer, i sve su one išle na ruku samo Karadžiću da održi situaciju permanentnog i nepomirljivog sukoba, što mu je najviše odgovaralo".

Obrazlažući da je lično upoznao sve lidere bosanskih Srba, general de la Prel je ponovio ocjenu nekih prethodnih svjedoka o psihopatskom karakteru Ratka Mladića, protiv kojeg je Haški tribunal podigao optužnicu upravo zbog zločina u Srebrenici. "Međutim," naglasio je de la Prel, "Mladić je prije svega nepomirljiv nacionalista, ličnost koja mrzi i koja je svjesno izdavala naredbe da se čine zločini".

U svom dugom izlaganju, general de la Prel je spomenuo da je u februaru 1995. bio u Srebrenici, i s tim u vezi se prisjetio dva detalja. Prvi je da je razgovarao sa Naserom Orićem, komandantom bošnjačkih snaga, koji mu je rekao da "ima osjećaj da su ga njegovi u Sarajevu, pa i sam predsjednik Alija Izetbegović, napustili". Drugi je da je komanda holandskog bataljona, koji je bio stacioniran u Srebrenici, tražila da bude zamijenjena. Holandski oficiri su se žalili da su suviše dugo na jednom od najtežih i najopasnijih regiona u Bosni i Hercegovini.

Ocjenjujući globalno zbivanja u Srebrenici, general Bertran de la Prel je rekao da smatra da masakr nije planiran, da je mogao biti i spontana reakcija na licu mjesta, "kao posljedica akumulirane mržnje".

I drugi današnji svjedok, Žan-Rene Ruez (Jean-René Ruez), koji je predstavljen kao "šef ekipe Haškog tribunala za istragu zločina u Srebrenici" rekao je da među svjedočanstvima ne postoje pisane naredbe za egzekucije, ali da usmena naređenja potvrđuju mnogi snimljeni razgovori između komandanata snaga bosanskih Srba.

Komesar Žan-Rene Ruez je unio jednu novinu u zasjedanja parlamentarne misije o Srebrenici. Na svojeručno nacrtanoj geografskoj karti detaljno je predstavio sve utvrđene činjenice o zbivanjima nakon osvajanja "zaštićene zone Srebrenica". U trouglu Zvornik, Srebrenica, Vlasenica označena su mjesta gdje su zarobljeni, hvatani i prikupljani muškarci "koji su mogli da drže oružje". Znakom trougla obilježena su mjesta njihove egzekucije kod Pilica, Kozluka, Petkovaca, Orahovca, Zvornika, Bratunca. Kružićima mjesta masovnih grobnica, desetinom zvjezdica lokacije manjih zajedničkih grobnica.

Žan-Rene je rekao da su za rad Haškog tribunala najznačajnija svjedočenja onih koji su preživjeli egzekucije. Međutim, sa nekih mjesta, kao što je Kozluk, nema preživjelih, pa se koristile druga svjedočanstva. Između ostalih i "fotografije iz vazduha". Na potpitanje da li su posrijedi snimci iz satelita, odgovorio je kratko, bez dodatnog objašnjenja: "Iz vazduha!" "Nema fotosa samih egzekucija," rekao je komesar Ruez, ali je pokazao desetak snimaka na kojima su gomile ubijenih muškaraca raznog doba. I buldožera koji ih guraju u zajedničke grobnice.

Dževad Sabljaković


Dijeljenje sadržaja
FB TW LI EMAIL




TV Tribunal 44

SUĐENJE ZA SILOVANJA U FOČI: Prva presuda Haškog tribunala za silovanja i seksualna porobljavanja kao zločin protiv čovečnosti
"SLUČAJ ČELEBIĆI: Žalbeno veće naložilo da se izreknu nove kazne
"SLUČAJ KRNOJELAC: Dramatično svjedočenje bivšeg zatočenika KP Doma u Foči
SUĐENJE ZAZLOČINE U OMARSKOJ: Dokazni postupak odbrane Milojice Kosa
TRIBUNAL: Evropska unija podržava Haški tribunal u nastojanju da osigura saradnju svih država bivše Jugoslavije