Na suđenju "srebreničkoj sedmorki" oficira vojske i policije bosanskih Srba, svedok odbrane bivšeg načelnika bezbednosti Glavnog štaba VRS Ljubiše Beare tvrdi da je 13. jula 1995. u šumi iznad Nove Kasabe video leševe oko 500 Bošnjaka iz kolone koja se nakon pada Srebrenice probijala ka Tuzli. Prema svedoku odbrane, ti ljudi su se ili međusobno poubijali ili su izvršili samoubistvo


Bojan Subotić je u julu 1995. godine bio pripadnik vojne policije 65. motorizovanog puka Glavnog štaba VRS čija se komanda nalazila u Novoj Kasabi Svedočeći u odbranu bivšeg načelnika bezbednosti Glavnog štaba VRS Ljubiše Beare, Subotić je opisao kako se 13. jula 1995., patroli vojne policije koju je prevodio, predala grupa od oko 300 "neprijateljskih vojnika".

Pripadnici Armije BiH iz Srebrenice su se prema Subotićevim rečima "pojavili s podignutim rukama kod fudbalskog igrališta u Novoj Kasabi", predali oružje i po njegovom nalogu otišli na igralište. Rekli su mu da bi se "mnogi još predali ali im ne dopuštaju pretpostavljeni, koji ubijaju svakog ko ne odustane od predaje".

U to se, rekao je Subotić, lično uverio kada je na "molbu zarobljenika" otišao do položaja u šumi iznad Nove Kasabe kako bi " pomogao ostalima koji žele da se predaju". U šumi je, tvrdi, video "tela oko 500 mrtvih Bošnjaka", od kojih su mnogi stradali od eksplozija bombi, a za neke – poput jednog obešenog mladića – je bilo očigledno da su izvršili samoubistvo. Kada se vratio iz šume, na igralištu u Novoj Kasabi bilo je već oko 500 zarobljenih Bošnjaka kojima se popodne oko četiri sata obratio i general Ratko Mladić. On je zarobljenicima rekao da ne brinu, da će svi biti "smešteni" – najpre autobusima prebačeni u Bratunac, popisani, i zatim razmenjeni za zarobljene pripadnike VRS.

Zarobljenici su potom ukrcani u "15-tak autobusa i šlepera" i konvoj, za čiju je pratnju bio zadužen Subotić, uputio se u Bratunac u osnovnu školu Vuk Karadžić. Zarobljenike je 13. jula oko 21 sat, tvrdi Subotić, predao bratunačkoj policiji i vratio se u Novu Kasabu, a sutradan je otišao na dopust od desetak dana.

U unakrsnom ispitivanju tužilac je Subotića suočio sa iskazom jednog od svedoka optužbe, Bošnjaka koji se 13. jula nalazio među zarobljenicima na fudbalskom igralištu u Novoj Kasabi a 16. jula je preživeo streljanje na poljoprivrednom dobru Branjevo. On je svedočio o tome kako je u Novoj Kasabi, pred Mladićevim očima, ubijen jedan zarobljenik koji je pokušao da glasno protestuje, ali Subotić negira da se to dogodilo i da je bilo nekih protesta. Tvrdi, naprotiv, da su zarobljeni Bošnjaci sa oduševljenjem aplaudirali Mladiću kada im se obratio na fudbalskom igralištu.

Na pitanje tužioca šta je mislio da će se dogoditi sa zarobljenicima koji su sa fudbalskog igrališta u Novoj Kasabi prebačeni u školu u Bratuncu, Subotić je rekao da je "slušajući Mladića verovao da će im se desiti ono što im je on obećavao" ali je kasnije iz medija saznao "te neke stvari" da je bilo nekih ubistava "tamo oko Zvornika, Pilica ili šta ja znam... Da li je to tačno ili nije, ja ne znam" rekao Subotić.

Prema optužnici i brojnim svedocima optužbe, u školi Vuk Karadžić u Bratuncu je između 13. i 15. jula 1995. bilo zatočeno i mučeno više od hiljadu Bošnjaka. Oni koji nisu ubijeni u samoj školi prebačeni su na poljoprivredno dobro Branjevo i druge lokacije masovnih pogubljenja, gde su streljani po kratkom postupku.

Dijeljenje sadržaja