U unakrsnom ispitivanju Emila Čakalića, optuženi Šešelj tvrdi da je "neki um", odnosno general Aleksandar Vasiljević, "naredio da se strelja 200 Hrvata", zbog čega su izvršioci naređenja poštedeli "sedam suvišnih" iz hangara na Ovčari


Od početka izvođenja dokaza o bazi zločina u Vukovaru u novembru 1991. godine, Vojislav Šešelj je u nekoliko navrata optužio generala Aleksandra Vasiljevića, tadašnjeg načelnika Uprave bezbednosti JNA, da je naredio masakr u Ovčari. Danas, u unakrsnom ispitivanju Emila Čakalića – jednog od preživelih sa Ovčare – Šešelj je zaokružio tu svoju teoriju.

Budući da je Čakalić u izjavi istražiteljima tužilaštva rekao da je 20. novembra 1991. godine u hangaru na Ovčari zatvoreno 207 zarobljenika dovedenih iz vukovarske bolnice, Šešelj je pitao svedoka zar mu ne deluje čudno da je među tim ljudima probrano 7 koji su spaseni, dok je preostalih 200 streljano. Svedok nije umeo da na to odgovori, ali Šešelj smatra da nije slučajno što je u hangaru zadržana, a potom streljana, "okrugla cifra" zarobljenika. Kaže, najpre, da je "neki um naredio: streljajte 200 Hrvata", a zatim precizira: "tačno znam da je general Vasiljević naredio da se na Ovčari strelja 200 zarobljenika".

Čakalić se složio sa tvrdnjom optuženog da je u Vukovaru tada bilo lako pronaći ljude "zaslepljene iracionalnom težnjom za osvetom" koji će izvršiti to naređenje i streljati 200 zarobljenih Hrvata. Takvih ljudi je, po Šešelju, bilo dosta među lokalnim pripadnicima teritorijalne odbrane i dobrovoljačkim grupama, u kojima je bilo dosta onih kojima su Hrvati ubili ili zlostavljali najbliže.

Da su lokalni Srbi imali motive za osvetu, Šešelj je dokazivao sa dva dokumenta: izveštajem Informativnog centra Srpskog Sabora u kojem se navode zločini nad srpskim civilima u Istočnoj Slavoniji pre početka rata, kao i pismom kojim je poverenik hrvatske vlade za Vukovar, Marin Vidić "Bili", u avgustu 1991. godine najviše organe vlasti u Zagrebu upozorio na atmosferu terora koju u Vukovaru sprovode Tomislav Merčep i njegove pristalice. U pismu se navodi da Merčepovci upadaju u stanove, pljačkaju, oduzimaju privatna vozila i vrše egzekucije, usled čega u gradu vlada "opća psihoza straha među srpskim i hrvatskim pučanstvom."

Čakalić, koji je u to vreme kao opštinski sanitarni inspektor sarađivao sa Marinom Vidićem, je najpre odgovorio da "nije video zločine nad Srbima u Vukovaru", da bi zatim, na insistiranje sudije Antonetija, potvrdio da je za njih čuo, odnosno da se "o tome govorilo u gradu." Potvrdio je, takođe, da je "čitav Vukovar znao kada su srpske kuće letele u zrak."

Šešelj, koji je na početku unakrsnog ispitivanja rekao da u celosti prihvata Čakalićevo svedočenje o zlostavljanjima kojima je bio izložen u hangaru na Ovčari i "sobi smrti" vukovarskog Veleprometa, se na kraju zahvalio svedoku, ukazujući da je "veoma zadovoljan njegovim odgovorima".

Dijeljenje sadržaja