Bivši načelnik glogovačke policije Petar Damjanac objašnjavao zašto je prvo "čašću i glavom" tvrdio da u vreme NATO intervencije 1999. godine "ni u primisli" nije bilo masovnog odlaska civila iz tog dela Kosova, a potom ipak rekao da je iseljavanja bilo, ali pod pritiskom OVK


Bivši načelnik policije u Glogovcu kod Prištine Petar Damjanac tvrdi da u vreme NATO intervencije 1999. godine nije bilo "ni primisli" o masovnom iseljavanju Albanaca iz područja koje je njegova stanica kontrolisala. Svedočeći u odbranu policijskog generala Sretena Lukića, Damjanac je rekao da "garantuje čašću i glavom" da policija nije vršila pritisak na albanske civile da napuste svoje kuće.

Nedugo pošto je rekao da iseljavanja nije bilo, svedok je objasnio da su civili u području Glogovca napuštali svoje kuće i kretali se po okolnim selima, delimično zbog toga što ih je na to prisiljavala OVK, a delom iz straha od NATO bombardovanja.

Na zahtev tužioca da pojasni ove oprečne tvrdnje, Damjanac kaže da je iseljavanja bilo, ali pojedinačnog a ne masovnog, odnosno da su samo pojedina plemena čiji su članovi bili pripadnici OVK odlazili od kuća, kako bi stvorili "privid humanitarne katastrofe". Po njemu, međutim, "pojedinci ne čine pravilo", zbog čega je, kaže, i rekao da masovnog iseljavanja nije bilo.

Tužilac ga je potom suočio sa tvrdnjom da je 24. aprila 1999. godine policija u Glogovcu i okolnim selima išla od kuće do kuće i albanskim civilima nudila prevoz do granice, objašnjavajući da niko više ne može da im garantuje bezbednost. Na taj način je, po optužbi, iseljeno 200 stanovnika Glogovca. Damjanac odgovara da to nije istina, a tužilac nije ponudio dodatne dokaze za svoje tvrdnje.

Dokazni postupak odbrane generala Lukića je nastavljen iskazom Milomira Bogosavljevića, bivšeg komandira policijske stanice za bezbednost na železnici u Kosovu Polju. Suđenje šestorici bivših srpskih zvaničnika optuženih za kosovske zločine 1999. godine se nastavlja sutra.

Dijeljenje sadržaja