Pošto je vojni analitičar tužilaštva potvrdio da u Vojvodini 1992. godine nije bilo vojnih napada na civilno stanovništvo, Šešelj smatra da time otpada deo optužnice koji ga tereti za deportaciju i prisilno premeštanje Hrvata iz vojvođanskog sela Hrtkovci


Nakon što je u prethodna tri dana unakrsnog ispitivanja žestoko osporavao nepristrasnost i omalovažavao stručnost vojnog analitičara tužilaštva Rejnoa Tunensa/Reynaud Theunens, optuženi Vojislav Šešelj ga je danas pohvalio da je "njegov najbolji svedok", obećavši mu da će ga – ukoliko zbog tog komplimenta ostane bez posla - zaposliti u svom timu odbrane.

Do "preokreta" je došlo nakon što je vojni analitičar tužilaštva potvrdio tezu optuženog da u Vojvodini 1992. godine "nije bilo vojnih napada na civilno stanovništvo." Šešelj, očito, smatra da je time "oborio" optužbe za deportacije i prisilno premeštanje hrvatskih žitelja sela Hrtkovci u Vojvodini, što se u optužnici kvalifikuje kao zločin protiv čovečnosti. "Ako nije bilo napada" – ukazao je Šešelj nakon Tunensovog potvrdnog odgovora – "otpada taj deo optužnice".

Istim argumentom – da nije bilo "oružanog sukoba", što je po Statutu preduslov da bi se neko delo kvalifikovalo kao zločin protiv čovečnosti - Šešelj od dolaska u Hag nastoji da ospori deo optužnice koji se odnosi na Vojvodinu. U jednom trenutku u junu 2004. godine je izgledalo da će u tome uspeti, pošto je Pretresno veće pozvalo tužilaštvo da se izjasni da li je u Vojvodini postojao oružani sukob i, ako jeste, da prezentira dodatne dokaze za to.

Žalbeno veće je, međutim, u septembru 2004. godine prihvatilo argument optužbe da se pojam "oružani sukob" u odluci Pretresnog veća interpretira u uskom značenju postojanja "borbi" ili "nasilja", umesto u širem pravnom konceptu "stanja oružanog sukoba", koji je prihvaćen u sudskoj praksi Tribunala. A to, u konkretnom slučaju, znači da optužba treba da dokaže da je do napada na civilno stanovništvo Hrtkovca došlo u kontekstu oružanog sukoba u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, kao i da je postojala veza između napada na civile u Vojvodini i sukoba u susednim zemljama.

Pošto je Šešelj u unakrsnom ispitivanju tvrdio da su zvanja četničkih vojvoda dodeljivana ne samo komandantima dobrovoljaca SRS već i "istaknutim borcima na svim poljima borbe srpskog naroda", kao i da ta zvanja nisu donosila nikakvu vlast nego samo počast, tužilac je u dodatnom ispitivanju prikazao dva video snimka. Na prvom, od 15. maja 1993. godine, prikazani su proglašenje i polaganje zakletve 18 četničkih vojvoda, kao i Šešeljev govor u kojem najavljuje da će, u slučaju strane intervencije, hiljade četnika preći preko Drine. U drugom, iz 1994. godine, britanska novinarka u delu Sarajeva pod kontrolom srpskih snaga intervjuiše četničkog vojvodu Slavka Aleksića i njegovog "portparola" – Srbina iz Njujorka/New York. Njujorški četnik kaže da je Šešelj njihov "politički vođa i sjajan čovek", ali dodaje da je i Slobodan Milošević "po njemu četnik, mada ga neki smatraju komunistom".

Prikazani snimci, po Tunensu, potvrđuju da je Šešelj – promovišući četničke vojvode – potvrđivao "njihov autoritet i prestiž među dobrovoljcima".

Dijeljenje sadržaja