Nakon što je svedoka optužbe Mladena Kulića optužio da se 1995. godine pred hrvatskim sudom branio tako što je krivicu prebacivao na druge, Vojislav Šešelj primenio istu strategiju, nastojeći da odgovornost za zločine u Voćinu 1991. godine prebaci na dobrovljačke formacije Mirka Jovića i Vuka Draškovića


Od završetka jučerašnjeg glavnog do početka današnjeg unakrsnog ispitivanja Mladena Kulića, optuženom Vojislavu Šešelju je, kako kaže, u toku noći i jutra faksom stiglo više izjava aktera događaja u Zapadnoj Slavoniji iz 1991. godine o kojima je svedok govorio. Svi oni su, po Šešelju, osetili potrebu da reaguju na navodne neistine u Kulićevom svedočenju, javili se saradnicima optuženog u Beogradu i dali im izjave koje su ovi prosledili u Hag.

Faksom su se "javili" komandanti TO Zapadna Slavonija Jovan Trbojević i TO Podravska Slatina Rajko Bojčić, zatim "teritorijalac" Pajo Baljak, kao i komandant Ratnog štaba SRS Ljubiša Petković. Svi oni su, suprotno Kulićevim tvrdnjama o "problematičnom i nasilničkom ponašanju" dobrovoljaca SRS, za "šešeljevce" imali samo reči hvale, opisujući ih kao "korektne, disciplinovane" vojnike koji su se "uzdržavali od alkohola i ljubazno se ophodili" prema svim stanovnicima, bez obzira na nacionalnu pripadnost.

Pukovnik Trbojević tvrdi da su dobrovoljci SRS u Zapadnoj Slavoniji bili "grupa za primer", kao i da su se povukli 8. decembra 1991. godine – dakle pet dana pre masakra u Voćinu gde su, prema njegovim saznanjima, bile "problematične" grupe dobrovoljaca Mirka Jovića i Vuka Draškovića.

Šešelj je u unakrsnom ispitivanju optužio svedoka da se 1995. godine pred sudom u Hrvatskoj branio tako što je krivicu prebacivao na druge i tako isposlovao da bude amnestiran odgovornosti za zločine u kojima je učestvovao. Kulić podseća da je pod optužbom za oružanu pobunu i zločine nad hrvatskim civilima proveo u pritvoru sedam meseci i preporučio Šešelju i sudijama da provere spise sa suđenja pred bjelovarskim sudom gde je oslobođen usled nedostatka dokaza.

Kada mu je pročitana izjava Paje Baljka u kojoj nadahnuto hvali dobrovoljce SRS, svedok je rekao da tog čoveka lično poznaje i da je nemoguće da se on služi "takvim vokabularom". Pošto je Šešelj dozvolio mogućnost da su izjavu sročili njegovi pravni savetnici na osnovu razgovora sa svedokom, tužilac je pozvao veće da prekine s "neprihvatljivom praksom" čitanja izjava osoba čije tvrdnje nije moguće osporavati u unakrasnom ispitivanju. Veće je, potom, većinom glasova - uz izdvojeno mišljenje predsedavajućeg sudije Antonetija/Antonetti - odlučilo da Šešelju ne dozvoli da u osporavanju iskaza i verodostojnosti svedoka koristi "faksirane" izjave svojih pristalica i podržavalaca.

Osim što ga je nazivao izdajnikom, ubicom, lažovom i američkim špijunom, Šešelj je na samom kraju unakrsnog ispitivanja počeo da se o svedoku izražava vulgarno, što je tolerantnog sudiju Antonetija navelo da prekine takav "neprihvatljiv način ispitivanja."

Nakon Kulića, u sudnicu je uveden zaštičeni svedok VS 021 – bivši zatočenik iz vukovarske Ovčare koji se u noći 20. novembra 1991. spasao iskočivši iz kamiona kojim su zatočenici u grupama odvoženi do stratišta u Grabovu. Svedočio je po pravilu 92 bis što znači da je njegova pisana izjava uvedena u dokaze. Šešelju je nakon toga odobren sat i po za unakrsno ispitivanje, ali je on to odbio, naglašavajući da nikada neće unakrsno ispitivati ni jednog svedoka čija se pismena izjava uvodi u dokaze. Sudija je primetio da je to njegovo pravo i zaključio raspravu.

Dijeljenje sadržaja