Home



ŽIVI ZAKOPANI U SREBRENIČKE MASOVNE GROBNICE




Među ekshumiranim srebreničkim žrtvama pronađena su i tela čiji položaj ukazuje da su "možda žive zatrpane", tvrdi bivši istražitelj tužilaštva u svedočenju na suđenju oficirima vojslke i policije bosanskih Srba, optuženim za zločine u Srebrenici i Žepi

Dean Manning, svjedok na suđenju oficirima vojske i policije bosanskih Srba optuženim za zločine u SrebreniciDean Manning, svjedok na suđenju oficirima vojske i policije bosanskih Srba optuženim za zločine u Srebrenici

Viši inspektor australijske policije Din Mening/Dean Manning je od 1998. do 2002. godine predvodio tim istražitelja koji su prikupljali i klasifikovali forenzičke dokaze o pogubljenjima i pokopima žrtava zločina u Srebrenici u julu 1995. godine, kao i o premeštanju njihovih tela u takozvane sekundarne grobnice.

O nalazima do kojih je došao Mening je napravio tri izveštaja o čemu je već svedočio na prethodna dva "srebrenička sudenja" - Radislavu Krstiću 2000. i Vidoju Blagojeviću i Draganu Jokiću 2004. godine. Kao i tada, Mening je i danas na mapi šireg područja Srebrenice pokazao lokacije primarnih i sekundarnih grobnica, objasnio kako su one nastale i ukazao na vezu koja je među njima postojala.

Mesta glavnih stratišta, kao što su vojna ekonomija Branjevo i Dom kulture u Pilici, zatim skladište zadruge u Kravici, brana kod sela Petkovci i Kozluk, najčešće su predstavljala lokacije primarnih grobnica, u koje su žrtve pokopane odmah nakon pogubljenja. Te su masovne grobnice otkrivene zahvaljujući svedočenjima preživelih kao i vazdušnim snimcima koje je tužilaštvu dostavila američka vlada.

Fotografije iz vazduha imale su presudnu ulogu u otkrivanju sekundarnih masovnih grobnica u koje su tela žrtava naknadno prebacivana. Prema datumima snimaka pokazanih u sudnici, prekopavanje primarnih grobnica obavljeno je tokom septembra i oktobra 1995. godine, najmanje dva ili tri meseca nakon srebreničkog masakra.

Zaključci o prikrivanju tragova zločina, na koje su ukazivali snimci iz vazduha, potkrepljeni su, objasnio je Mening, i "artifaktima" – predmetima pronađenim u masovnim grobnicama. Radilo se o povezima za oči i ruke, ličnim dokumentima žrtava, čaurama od metaka i drugim predmetima. Na jasnu vezu primarne grobnice u Kozluku sa sekundarnom grobnicom " Čančari 3", na primer, objasnio je Mening, ukazali su komadi zelenog stakla i delovi etiketa na flašama fabrike "Vitinka" koja se nalazi u blizini primarne grobnice u Kozluku. Isti komadi stakla nađeni su i u sekundarnoj grobnici "Čančari 3".

Dodatne dokaze istražitelji su dobili ispitivanjem i poređenjem uzoraka tla i polena na ovim lokacijama. Ipak, najdirektniji dokaz veze neke primarne i sekundarne grobnice bili su slučajevi kad su delovi tela iste osobe pronađeni u dve grobnice. Na osnovu položaja nekih od tela u masovnim grobnicama moglo se utvrditi i na koji način su one stradale. Bivši istražitelj tužilaštva prvi put je, svedočeći o tome, ukazao i na mogućnost da su neke od žrtava "bile žive u trenutku kada su dospele u grobnicu". Fotografija šake jedne od žrtava koja steže snop grana nekog žbuna, prikazana je u sudnici kao ilustracija ove svedokove pretpostavke. Svedočenje bivšeg istražitelja nastavlja se sutra.


Dijeljenje sadržaja
FB TW LI EMAIL




TV Tribunal 347

PRESUDA: 33 godine za drugu rundu terora nad Sarajevom
GOVOR PRIJETNJI: Moralno opravdanje za kolektivno nasilje
PREŽIVJELI: Lomača u Stupnom Dolu
OPROŠTAJ KARLE DEL PONTE: Razočarana, ali ne i poražena