Kako su sa originalnih smimaka Zorana Petrovića iz Srebrenice nestali kadrovi zatočenika na balkonu takozvane Bele kuće u Potočarima i gomile leševa pred skladištem u Kravici, snimljene u trenutku kada se u samom skladištu odvijao masakr više stotina zarobljenih Bošnjaka


Kada bi haško tužilaštvo imalo svoj festival dokumentarnog filma o ratu u BiH 1992-1995. godine, Zoran Petrović Piroćanac bi sa filmom snimljenim 13. i 14. jula 1995. godine u području Srebrenice bio jedan od kandidata za pobedničko postolje. Konkurisali bi mu Peni Maršal/Penny Marshal, novinarka britanske mreže ITN sa reportažom iz prijedorskih logora Omarska i Trnopolje sa početka avgusta 1992. godine, kao i film o "Škorpionima" iz jula 1995. godine, snimljen u području Trnova u produkciji braće Medić.

Film o Srebrenici, međutim, ima nekoliko ozbiljnih nedostataka, o kojim je danas bilo reči tokom svedočenja Zorana Petrovića na suđenju oficirima vojske i policije bosanskih Srba optuženim za zločine u Srebrenici i Žepi. Postoje, naime, dve verzije tog filma: prva montirana, u trajanju od 28 minuta i druga nemontirana, sa više od dva sata "sirovog" materijala. Problem je u tome što se u kraćoj verziji - koja je 17. jula 1995. godine prikazana na "Studiju B" - vide snimci kojih nema u "sirovom" materijalu. Odnosno, nema ih više, pošto su u međuvremenu volšebno nestali, pretvoreni u "crne rupe" ili zamenjeni neutralnim kadrovima čaure za topovsku granatu, "lanč paketom" francuske vojske i Radovanom Karadžićem u studiju TV Pale.

Pozvan da objasni kako je došlo do tih "crnih rupa" na originalnim snimcima iz Srebrenice, Zoran Petrović je danas rekao da se radilo o "veoma eksploatisanoj kaseti", sa "više slojeva snimaka", pošto se u to vreme "nije imalo za kasete." Ne seća se kako je došlo do brisanja delova originalne trake ali tvrdi da to nije rađeno namerno, kao i da na tim delovima nije bilo ničeg posebnog, što bi trebalo "sakriti."

Tužilaštvo je, međutim, u kraćoj verziji prikazanoj na "Studiju B" ipak pronašlo dva inserta koje smatra "posebnim", a kojih nema na originalnoj traci sa "sirovinom."

U prvom "izgubljenom kadru" vide se zatvorenici na balkonu takozvane Bele kuće u Potočarima, gde su privremeno zatočeni muškarci koji su potom prebačeni na druge lokacije i pogubljeni. Komentarišući taj snimak na "Studiju B", Zoran Petrović je rekao da se radi o ljudima koji su pokušali da se "prošvercuju" sa svojim porodicama, ali su identifikovani kao ratni zločinci.

Drugi "izgubljeni kadar" snimljen je pred skladištem u Kravici, u trenutku masakra nad više stotina zatočenih Bošnjaka. Pred vratima se vidi gomila od dvadesetak leševa, a čuju se rafali ispaljeni u neposrednoj blizini Piroćančeve kamere. Upitan danas odakle dolazi taj zvuk, svedok je odgovorio da bi "po zvuku rekao da se puca u okolnim brdima", odakle su "Muslimani pucali ne samo na Srbe nego i na druge Muslimane."

Zoran Petrović Piroćanac se, inače, sudu predstavio kao "ekspert za geopolitička pitanja" i šef Centra za geopolitičke studije Instituta za političke nauke u Beogradu. Na tužiočevo pitanje da li zna šta se u vreme kada je snimao film dogodilo sa srebreničkim muškarcima, svedok je odgovorio: "Čuo sam da su ubijeni, ali to nigde nisam zvanično pročitao."

Svedoka će sutra unakrsno ispitivati odbrana Ljubomira Borovčanina, zapovednika združenih snaga policije Republike Srpske u srebreničkoj operaciji i pratioca Zorana Petrovića tokom njegove posete enklavi 13. i 14. jula 1995. godine.

Dijeljenje sadržaja