U završnoj reči na suđenju bivšem komandantu Sarajevsko-romanijskog korpusa VRS, odbrana ostala dosledna strategiji totalnog poricanja optužbi za kampanju artiljerijskih i snajperskih napada na Sarajevo i njegovo civilno stanovništvo


Branislav Tapušković, branilac generala Dragomira Miloševića, je u svojoj završnoj reči ostao dosledan tezama koje je zastupao od početka suđenja bivšem komandantu Sarajevsko-romanijskog korpusa VRS, optuženom za kampanju artiljerijskog i snajperskog terora nad Sarajevom od avgusta 1994. do kraja rata u BiH.

Prema njegovom viđenju dokaznog postupka, odbrana je pred veće iznela "neoborive dokaze" da Sarajevo "nije bilo civilna sredina", već poprište "žestokog oružanog sukoba" u kojem - kako je najpre rekao - "civili nisu bili jedini cilj", ali se zatim ispravio i dodao kako oni "uopšte nisu bili cilj" ali su ipak, na obe strane, stradali usled borbenih dejstava. Na isti način je, po njemu, dokazana i "izmešanost vojnika i civila u Sarajevu", kao i to da je u gradu "svaki muškarac i dečak bio naoružan."

Dalje, nastavio je Tapušković, odbrana je izložila "neoborive dokaze" i o tome da je Armija BiH zaposela sve dominantne pozicije, odnosno uzvišnja u gradu i oko njega, da je na tim položajima imala teško naoružanje, kao i da je otvarala minobacačku ili snajpersku vatru na sopstvene civile. Za razliku od Armije BiH, Sarajevsko-romanijski korpus (SRK) je u februaru 1994. godine morao svoje teško naoružanje da izvuče na udaljenost od najmanje 20 kilometara od centra grada, ili da ga stavi u punktove pod nadzorom UN. Izneseni su, takođe, "neoborivi dokazi" o "ogromnoj premoći Armije BiH u ljudstvu i naoružanju", dok je VRS u to vreme trpela ne samo embargo UN, već i embargo SRJ odnosno Srbije, tokom kojeg po Tapuškoviću preko Drine nije prešao "ni jedan komad naoružanja i ni jedan vojnik."

Posebno kategorički, Tapušković je poricao bilo kakvu odgovornost optuženog i Sarajevsko-romanijskog korpusa za napad na Markale 28. avgusta 1995. godine, u kojem su prema optužnici poginule 43 osobe, dok ih je više od 70 ranjeno. On, naime, smatra da je "neoborivo dokazano" da se u tom slučaju radilo o "statičnoj" odnosno podmetnutoj eksplozivnoj napravi. U eksploziji je, po njegovoj računici, moglo da bude "25 do 30 ubijenih ili ranjenih", dok su sve ostale žrtve "stradale ko zna gde i donete tu" kako bi se stvorio utisak o masakru i kako bi "bili kažnjeni Srbi."

Ostajući dosledan strategiji totalnog poricanja bilo kakvih zločina Sarajevsko-romanijskog korpusa, Tapušković na kraju završne reči nije ni tražio oslobađajuću presudu za svog klijenta, smatrajući da se to podrazumeva pošto je "neoborivo dokazano" da bivši komandant SRK nije ni za šta kriv. Optužba je, podsetimo, juče za generala Miloševića tražila kaznu doživotnog zatvora.

Zaključujući suđenje, predsedavajući sudija Robinson je najavio da će veće doneti presudu "što je ranije moguće."

Dijeljenje sadržaja