Dr Milomir Stakić, bivši predsjednik prijedorskog kriznog štaba optužen za "koordinaciju i izvršenje operativne faze trajnog uklanjanja nesrba" iz opštine Prijedor


"U logorima Omarska, Keraterm i Trnopolje bilo je smrtnih slučajeva, ali ne ubistava," rekao je 1994. Milomir Stakić, u intervjuu koji je, kao predsjednik Kriznog štaba opštine Prijedor, dao jednoj stranoj televiziji. Istu tvrdnju je na izvjestan način ponovio osam godina kasnije, danas, pred sudijama Haškog tribunala kad je na svih osam tačaka optužnice, ponovio istu rečenicu: "Ne osjećam se krivim, časni sude".

Optužnica se odnosi na "lišavanje života, nanošenje teških tjelesnih i duševnih povrjeda, zatočavanje, osnivanje logora, održavanje u njima uslova sračunatih na fizičko uništenje, zatim na progone, deportacije i nehumana djela". Učešćem, svojim ili svojih podređenih u, kako kaže optužnica, "udruženom zločinačkom poduhvatu", Stakić je počinio, prema riječima zastupnice tužbe Džoana Korner (Joana Corner), "genocid, saučesništvo u genocidu i zločin protiv čovječnosti, te prekršio zakone i običaje ratovanja".

Otvarajući proces sudija Volfgang Šomburg/Wolfgang Schomburg je rekao da Haški tribunal nije samo krivični sud. "Naš mandat kao nezavisnih sudija ovog međunarodnog suda je da se potrudimo da razbijemo fatalni krug osveta, netolerancije i mržnje," rekao je on i naglasio da "apsolutna pravda ne postoji, ali postoji put kojim moramo da joj se što je mogućno više približimo".

U dvoipočasovnoj uvodnoj riječi zastupnica tužbe je, navodeći dokumente, fotose, video snimke, autentične izjave optuženog, geografske karte, službene podatke, zapisnike sa sastanaka kriznih štabova i druge izvore nekadašnjih srpskih vlasti u Prijedoru, nagovijestila šta će pred sudom dokazivati u narednim mjesecima. To, pored ostalog, obuhvata "lišavanje života" u Kozarcu, selima Kamičani, Hambarine, Jaskići, Bišćani, Čarakovo, Briševo, na fudbalskom stadionu i u zoni rudnika željezne rude Ljubija, zatim osnivanje i funkcionisanje "sabirnih centara", kako su tadašnje srpske vlasti nazivale logore Keraterm, Omarska, Trnopolje. Navela je samo neka od dokazanih masovnih ubistava zatočenih Bošnjaka i Hrvata, i uništavanja i "ovlašćenih pljačkanja" njihovih stambenih i poslovnih objekata.

Za svaku od osam tačaka optužnice, Džoana Kramer je navela niz konkretnih činova. Rekla je da ni jedan od njih nije bio slučajnost ni spontanost", nego dio plana, koji je polazio od samog vrha tadašnje Srpske republike Bosne i Hercegovine, na čijem čelu su bili Radovan Karadžić, Momčilo Krajišnik i Biljana Plavšić. Sintetišući optužnicu, naglasila je: "U periodu od približno 30. aprila do 30. septembra 1992. Milomir Stakić je, djelujući kao pojedinac ili u dogovoru s drugima, planirao, podsticao, naređivao i pomagao pripremu i izvršenje kampanje zamišljene u cilju istrebljenja pripadnika bosansko muslimanskog i bosansko-hrvatskog stanovništva u opštini Prijedor (...) čime je počinio zločin genocida."

Obraćajući se sudijama, ona je na kraju rekla: " Ne može biti većeg izvrtanja istine o onome što se desilo na primjer u Omarskoj od onog što je Stakić rekao. Vi ćete, časni suci, donijeti odluku na osnovu dokaza, svjedočenja i dokumenata o istini i onome što se desilo u ovom predmetu, ali tužilaštvo je uvjereno da ćete, pošto sve sagledate, biti sigurni da je ovaj optuženi, Milomir Stakić, direktno odgovoran za događaje u Prijedoru između aprila i septembra 1992. godine".

Suđenje se nastavlja sutra.

Dževad Sabljaković

Dijeljenje sadržaja