U nastojanjima da diskredituje svedoka optužbe najdalje je otišao Prlićev branilac Majkl Karnavas, aludirajući da je Josip Manolić – kao šef svih hrvatskih zatvora pedesetih godina prošlog veka – odgovoran za navodno trovanje kardinala Stepinca


Uprkos poodmaklim godinama, Josip Manolić se u protekla dva dana uspešno nosio sa šestoricom branilaca i dvojicom optuženih, koji su ga podvrgli žestokom unakrsnom ispitivanju, nastojeći da pobiju glavne teze njegovog svedočenja o ulozi i odgovornosti predsednika Tuđmana i drugih hrvatskih zvaničnika u događajima u BiH 1993. godine, u vreme hrvatsko-muslimanskog sukoba u zapadnoj Hercegovini i srednjoj Bosni. U optužnici protiv šestorice bivših čelnika Herceg Bosne – Jadranka Prlića, Bruna Stojića, Milivoja Petkovića, Slobodana Praljka, Valentina Ćorića i Berislava Pušića – njihova uloga i odgovornost definiše se kao udruženi zločinački poduhvat.

U nastojanjima da diskredituje svedoka optužbe najdalje je otišao Prlićev branilac Majkl/Michael Karnavas, aludirajući da je Manolić – kao šef svih hrvatskih zatvora pedesetih godina prošlog veka – odgovoran za navodno trovanje kardinala Stepinca. Karnavas je, takođe, Manolićeva neslaganja sa Tuđmanom o kojima je svedočio u glavnom ispitivanju, pokušao da predstavi kao "lični sukob" i njegovu reakciju na to što ga je predsednik smenio sa savetničkog položaja i poslao u Županijski dom Sabora. I drugi branioci su, takođe, sugerisali da je Manolić postao "naknadno kritičan" prema Tuđmanu i njegovoj politici u Bosni – tek pošto je u martu 1994. godine smenjen sa položaja u Saboru i isključen iz HDZ.

Manolić je sve to negirao, upućujući branioce na kritičke ocene Tuđmanove politike prema BiH iznete u brojnim intervjuima dok je još bio na položaju, zatim na sastancima kod predsednika, kao i u direktnim kontaktima sa Tuđmanom. Negirao je, takođe, sugestije branilaca da je knjiga koju je izdao 1995. i u kojoj su sadržani intervjui objavljeni dok je bio u vlasti, predstavljala "puku političku propagandu" koja je trebalo da "promoviše novu stranku" koju je Manolić osnovao zajedno sa Mesićem.

Branioci šestorice optuženih su, takođe, nastojali da ospore Manolićevo svedočenje da mu je Tuđman, nakon famoznog sastanka sa Miloševićem u Karađorđevu 25. marta 1991. godine, rekao da su se "načelno dogovorili o podeli BiH." Tvrdili su da se, ako mu je Tuđman to zaista rekao, to odnosilo na podelu "unutar BiH" a ne i njenih spoljnih granica. Ostajući, međutim, pri svom iskazu, Manolić je ukazao da su i Tuđman i Milošević nakon sastanka u Karađorđevu formirali komisije koje su radile na mapama razgraničenja.

Objašnjavajući jučerašnju izjavu o "dvojnoj politici", Manolić je danas rekao da je "Tuđman javno priznao granice BiH, dok je s druge strane sa Miloševićem formirao radnu grupu koja će podeliti taj prostor."

Po okončanom svedočenju Josipa Manolića tužilac je zatražio da se u dokaze uvede transkript svedočenja Stjepana Mesića na suđenju Tihomiru Blaškiću. U ime timova odbrane tome se oštro usprotivio Prlićev branilac Karnavas, koji zahteva da se Mesić pozove u Hag kako bi ga odbrana "propisno unakrsno ispitala", pošto danas raspolaže sa više relevantnih dokumenata nego što ih je 1997. godine imala Blaškićeva odbrana. O zahtevu optužbe i prigovoru odbrane sudije će se naknadno izjasniti.

Dijeljenje sadržaja