Unakrsno ispitivanje Josipa Manolića, nekadašnjeg "prvog intimusa predsednika Tuđmana i drugog čoveka hrvatske države", od strane optuženog Slobodana Praljka i branilaca ostale petorice optuženih čelnika nekadašnje Herceg Bosne


Mada je Žalbeno veće odbilo žalbu branilaca šestorice bivših čelnika Herceg Bosne i potvrdilo prethodnu odluku Pretresnog veća po kojoj odbrana za unakrsno ispitivanje svedoka optužbe može da dobije onoliko vremena koliko je trajalo glavno ispitivanje, Josip Manolić će na pitanja branilaca odgovarati dvostruko duže nego što je u protekla dva dana odgovarao na pitanja tužioca.

Manolića je prvi ispitivao optuženi Slobodan Praljak, koji ga je predstavio kao "kućnog prijatelja i prvog intimusa pokojnog predsednika Tuđmana i drugog čoveka hrvatske države" u vreme na koje se odnosi optužnica protiv bivših čelnika Herceg Bosne. Praljak je, najpre, pokušao da ospori dokaznu vrednost transkripata sa sednica Vijeća obrane i nacionalne sigurnosti (VONS), koje je tužilac uveo u spise tokom glavnog ispitivanja Manolića. Tvrdio je da su ti sastanci bili "pričaonice", da su na njima vođeni "slobodni i neobavezujući razgovori" u kojima su "iznošene tvrdnje iza kojih niko ne stoji", a da učesnici nisu znali da se sastanci snimaju pa zato "nisu pazili šta govore." Manolić se, međutim, nije s tim složio. Odgovorio je da su sastanci bili "ograničeni vremenski i dnevnim redom" i da se na njima "nije moglo pričati o djevičanstvu."

Manolićevoj tvrdnji da mu je Tuđman nakon tajnog sastanka sa Miloševićem u Karađorđevu rekao da su postigli "načelni dogovor o podeli BiH", Praljak je suprostavio "kategoričke demantije" kako Tuđmana i Miloševića, tako i njihovih tadašnjih saradnika Bilandžića i Jovića. Njihovi demantiji "neutemeljenih spekulacija" o navodnom dogovoru nisu, međutim, pokolebali Manolića koji je ostao pri onome što je rekao u glavnom ispitivanju.

Praljak je, zatim, prezentirao seriju dokumenata o pomoći koju je Republika Hrvatska pružala Bosni i Hercegovini naoružavanjem njene Armije, obukom vojnika, oficira i pilota, lečenjem ranjenika, uključujući i propuštanje 5.000 mudžahedina da preko Hrvatske uđu u BiH, tražeći od Manolića da mu objasni kako se to uklapa u njegov opis Tuđmana kao "mrzitelja Muslimana i delitelja Bosne."

"To je ta dvostruka politika koju su Tuđman i Milošević vodili" – mirno je odgovorio Manolić.

Na istu temu nadovezao se i Praljkov branilac Božidar Kovačić, predočavajući dokument ambasade BiH u Zagrebu iz kojeg se vidi da su u julu 1993. godine – u jeku hrvatsko-muslimanskog sukoba u BiH – hrvatske vlasti odobrile otvaranje "vojno-ekonomskog predstavništva" i "logističkog odjela štaba Vrhovne komande Armije BiH" u Zagrebu i Splitu.

"Molim da se razdvoji politika od šverca oružja" – odgovorio je Manolić.

Nakon Praljka i njegovog branioca, unakrsno ispitivanje bivšeg Tuđmanovog "intimusa" preuzela je odbrana prvooptuženog Jadranka Prlića.

Dijeljenje sadržaja