Da je major Šljivančanin naredio: "Kapetane Radiću, pretresite ove ljude", kapetan bi morao da odgovori: Razumem druže majore Šljivančaninu! Pošto svedok nije čuo da je Radić tako odgovorio, njegov branilac tvrdi da mu Šljivančanin nije ni izdao takvo naređenje i da optuženi kapetan nije učestvovao u selekciji i odvođenju ljudi iz vukovarske bolnice 20. novembra 1991. godine


Branilac Miroslava Radića je svedoka zaštićenog pseudonimom P 030 optužio da je svedočio "pod uticajem hrvatskih medija", uz "pripremu od strane tajnih službi hrvatskog ministarstva odbrane", "sa zlom namerom da optereti položaj" optuženog kapetana bivše JNA.

Radić, tvrdi njegov branilac Borivoje Borović, nije 20. novembra 1991. godine učestvovao u selekciji oko 300 ljudi iz vukovarske bolnice, nikome nije izdavao naređenja, niti je "prozivao" zarobljenike iz autobusa u kasarni JNA - kako je to tvrdio svedok u glavnom ispitivanju.

Pozivajući se na izjave drugih svedoka koji su kao i P 030 izvedeni iz vukovarske bolnice, odvedeni u kasarnu JNA i nakon toga na Ovčaru, a koji su preživeli maskar zahvaljujući snalažljivosti ili intervenciji prijatelja, advokat Borović je tvrdio da je ovaj svedok jedini čuo majora Šljivančanina kako izdaje naređenje: "Kapetane Radiću pretresite ove ljude". I on sam je, tvrdi branilac, to prvi put rekao na suđenju bivšem predsedniku vukovarske opštine Slavku Dokmanoviću kojem je, kao i trojici oficira bivše JNA, suđeno za ubistvo oko 260 ljudi na stratištu Grabovo, nedaleko od Ovčare.

P 030 je ostao pri svojim tvrdnjama i kada ga je advokat Borović podsetio na izjavu istražiteljima iz 1995. godine u kojoj umesto kapetana Radića, spominje izvesnog kapetana Simića. Po objašnjenju branioca, radi se o komandiru čete Vojne policije, koji je bio zadužen za pretres zarobljenika u dvorištu vukovarske bolnice. Svedok je rekao da je "Simić možda bio u bolnici" ali da "to ne menja stvari jer se Šljivančanin obraćao čoveku do sebe sa "kapetane Radiću".

Po braniocu, međutim, takvo obraćanje nije moguće, jer se "prema pravilima službe oficir uvek oslovljava po činu a nikad po imenu". Iz toga, po Boroviću, sledi da je Radić morao da odgovori rečenicom: "Razumem druže majore Šljivančaninu". Svedok je odgovorio da "on ne zna način ophođenja u JNA, ali zna šta je čuo".

Advokati Mileta Mrkšića i Veselina Šljivančanina su svoja unakrsna ispitivanja posvetili uobičajenoj tezi odbrane – da su se u vukovarskoj bolnici skrivali pripadnici Zbora narodne garde prerušeni u ranjenike ili medicinsko osoblje. Svedok, koji je i sam bio u ZNG, je to potvrdio i rekao da je i on, "iz straha od mogućih sankcija zbog pripadnosti hrvatskoj vojsci", 20. novembra 1991. otišao u bolnicu u civilnoj odeći. Prethodno je, svedočio je, odložio sva obeležja a oružje zakopao u zemlju iza skloništa u kojem je boravio prethodna dva meseca.

Dijeljenje sadržaja