Home



DUNDO PRALJAK U HAŠKOJ SUDNICI




Izbor naziva jezika je pitanje "građanskih prava a ne lingvističkih pravila", tvrdi svedok optužbe u odgovorima na pitanja odbrane čelnika Herceg-Bosne. Slobodan Praljak "odigrao" u sudnici odlomak iz Držićeve komedije "Dundo Maroje."

Slobodan Praljak u sudnici TribunalaSlobodan Praljak u sudnici Tribunala

Tvrdnja svedoka tužilaštva Fahrudina Rizvanbegovića kako se na popisu 1991. godine, 37 odsto žitelja Bosne i Hercegovine izjasnilo da govori "bosanski", bila je povod da se njegovo unakrsnog ispitivanja pretvori u žestoku lingvističku debatu.

Kao profesor književnosti i ugledni bošnjački intelektualac svedok je insistirao na utemeljenosti naziva "bosanski" za jezik kojim se govori u BiH. Odbrana šestorice čelnika bivše Herceg Bosne je, međutim, ukazivala na činjenicu da je bosanski jezik formalno pravno taj naziv stekao tek 1993. godine.

U glavnom ispitivanju na suđenju Jadranku Prliću, Milivoju Petkoviću, Brunu Stojiću, Slobodanu Praljku, Valentinu Ćoriću i Berislavu Pušiću, Rizvanbegović je opisao kako je 1992. kao član Veća Muslimana Hercegovine nastojao da zaštite ugrožene interese Bošnjaka, među kojima i pravo na upotrebu naziva "bosanski" za jezik kojim su govorili.

Neposredan povod bio je nalog tadašnjih HVO vlasti da se "na Mostarskom sveučilištu može govoriti i nastava odvijati isključivo na hrvatskom jeziku". Rizvanbegović je lično, tim povodom, poslao Jadranku Prliću primerak gramatike bosanskog jezika iz 1890. godine, ali nikada nije saznao da li je ta knjiga i stigla do tadašnjeg premijera Herceg-Bosne.

Taj podatak mu u unakrsnom ispitivanju nije otkrio ni Prlićev branilac, američki advokat grčkog porekla Majkl/Michael Karnavas, koji je nastojao od svedoka da iznudi potvrdu da je protestna rezolucija Veća Muslimana bila neutemeljena budući da bosanski jezik tada nije bio formalno pravno priznat.

Branilac je, dokazujući svoju tvrdnju, predočio svedoku listu Saveznog zavoda za statistiku, sa desetak jezika za koje su se stanovnici BiH kao i drugih republika, mogli opredeliti prilikom popisa 1991., a na kojoj nema bosanskog jezika. Rizvanbegović međutim nije odustao od svoje tvrdnje da se 37 odsto žitelja BiH izjasnilo da govori "bosanski", pozivajući se na podatke koje je dobio od Zavoda za statistiku BiH a ne tadašnje federacije SFRJ.

Optuženi Slobodan Praljak, koji uz dozvolu sudija može da postavlja pitanja svedocima, nastojao je da ospori Rizvanbegovićevu stručnost tražeći mu da prevede stihove iz Držićevog Dunda Maroja koje je odrecitovao u sudnici. "Ma ja kad večeram fengam poć leć gori a ja ti omjeram kako ću se kalat njiž neku funještru, pa kad pođu svi spat...". Iako Držićev tekst nije prevodio pred sudijama, Rizvanbegović je ocenio besmislenim sugestiju optuženog da on ne razume jedno od klasičnih dela hrvatske književnosti.

Konačno, u debatu o jeziku uključio se i predsedavajući sudija Antoneti/Antonetti. On je od Rizvanovića tražio da objasni zbog čega pitanje naziva jezika smatra toliko značajnim kad i sam tvrdi da su srpski, hrvatski i bosanski isti jezici sa zanemarljivim razlikama ali drugačijim nazivima. Ime jezika jedan je od elemenata identiteta neke etničke grupe, objasnio je svedok. Pravo na izbor naziva jezika kojim se govori nije više "lingvističko, nego pitanje građanskih prava", zaključio je Rizvanbegović.


Dijeljenje sadržaja
FB TW LI EMAIL




TV Tribunal 279

DUNDO PRALJAK: Polemika o bosanskom jeziku na suđenju za Herceg Bosnu
SLOBODA KRETANJA: Muslimani odlazili - Srbi tugovali
SUĐENJE U OKTOBRU: Šešeljeve pretnje srpskim "pokajnicima"
EKSHUMACIJA I IDENTIFIKACIJA: Uzrok smrti žrtava iz Ovčare
GEOFFREY NICE (2): Posao nije obavljen, ali nije bio uzaludan