Prema pukovniku Vlatku Vukoviću, svedoku odbrane Slobodana Miloševića, zločini koji su prema optužnici 1999. godine izvršeni u njegovoj zoni odgovornosti na Kosovu se "ili nisu dogodili" ili su se dogodili na drugačiji način nego što to tvrdi optužba, tako da i "nisu zločini."


Zločini u Beloj Crkvi, Celini, Nogavcu, Velikoj i Maloj Kruši i još nekim mestima navedenim u kosovskoj optužnici se ili "nisu dogodili", ili "nisu zločini", odnosno dogodili su se na drugačiji način nego što to tvrdi tužilaštvo.

To je danas, tokom glavnog ispitivanja penzionisanog pukovnika Vlatka Vukovića, nastojao da dokaže Slobodan Milošević. Vuković je u vreme koje pokriva optužnica za Kosovo bio komandant Drugog motorizovanog bataljona u sastavu 549 Motorizovane brigade VJ. Njegove jedinice učestvovale su u operacijama izvedenim krajem marta 1999. u Beloj Crkvi i drugim navedenim mestima.

Prema optužnici "snage SRJ i Srbije" su nakon početka vazdušnih udara NATO u martu 1999. opkolile i granatirale ta mesta, zatim su u njih ulazile, palile i pljačkale kuće i ubijale i izgonile civile. U okolini Bele Crkve je, prema optužnici, najpre ubijeno 12 civila, od kojih su 10 bili žene i deca, a zatim je po kratkom postupku pogubljeno i oko zarobljenih 70 muškaraca. U Maloj Kruši je, prema optužnici i svedocima optužbe, u jednoj kući ubijeno i zapaljeno 105 muškaraca; u selu Nogavac je u granatiranju stradalo nekoliko desetina ljudi koji su zanoćili u traktorima i automobilima s kojima su krenuli u pravcu Albanije; selo Celine je 25. marta 1999. granatirano, spaljeno i sistematski opljačkano, da bi tri dana kasnije stanovništvo – koje se sklonilo u obližnju šumu – bilo zlostavljano i prisiljeno da ide u pravcu Prizrena i Albanije.

Prema pukovniku Vukoviću, ništa od svega toga se nije dogodilo, ili se dogodilo na bitno drugačiji način nego što je opisan u optužnici ili u svedočenjima kosovskih Albanaca koje je tokom svog dokaznog postupka izvelo tužilaštvo. Njegova jedinica je, tvrdi Vuković, u zoru 25. marta "samo prošla kroz Belu Crkvu" i nije se u njoj zadržavala, mada je imala naredbu da je "pretrese." Na pitanje sudije zašto ta naredba nije izvršena, svedok je odgovorio da za tim "nije bilo potrebe", pošto mu je prethodnica javila da u selu "nema terorista."

Što se akcije u Velikoj i Maloj Kruši tiče, Vuković tvrdi da se nije radilo o "napadu na selo već o borbi sa teroristima." Iz spiska žrtava u Maloj Kruši čija su imena navedena u prilogu optužnice, po Miloševiću i njegovom svedoku proizlazi da su svi bili "vojničkog uzrasta". Imali su, naime, od 13 do 70 godina.

U selu Nogavac nije, tvrdi svedok, bilo sukoba sa teroristima, a žrtve u traktorima i automobilima su, po njemu, "rezultat namernog NATO bombardovanja, sa ciljem da se Albanci zastraše i podstaknu na bekstvo, kako bi se izazvala humanitarna katastrofa i opravdala agresija."

Što se događaja u selu Celine tiče, Vuković kaže da je lično učestvovao u borbi protiv "utvrđenih terorista" i da je ta borba trajala nepun sat, pošto su se teroristi povukli. On se "ne seća" da li je tom prilikom, kako se navodi u optužnici, "uništena stara džamija", ali smatra da je – ako se to zaista dogodilo – ona bila "legitimni vojni cilj pošto se iz nje pucalo na vojsku." Isto, kako je dodao, važi i za kuće koje su uništene u Celini jer se iz njih pucalo. Na insistiranje sudija, koje su mu tri puta postavile isto pitanje, pukovnik Vuković je potvrdio da je lično video uništavanje kuća u Celini.

Svedočenje pukovnika Vlatka Vukovića biće nastavljeno sutra.

Dijeljenje sadržaja