Kako je Četrdeseti kadrovski centar Generalštaba VJ u Beogradu "vojniku države koja nije u ratu tehnički omogućio da ide u rat u drugu državu"?


Generala Miloša Đošana, koji se sudu predstavio kao "Srbin iz bivše BiH", tužilac Najs je na početku unakrsnog ispitivanja pitao šta je u prvoj polovini 1995. radio u Hrvatskoj. General je odgovorio da je bio komandant 44. raketne brigade Srpske Vojske Krajine "na teritoriji pod kontrolom UN" i da je "pomagao svom narodu nakon što je NATO bombardovao RSK." A to mu je, kako je objasnio, "tehnički omogućio" Četrdeseti kadrovski centar Generalštaba u Beogradu. Tužioca je interesovalo "kako se vojniku države koja nije u ratu tehnički omogućuje da ide u rat u drugu državu", ali general nije znao ili nije hteo da mu na to odgovori.

General, takođe, nije znao – pošto ga "nije interesovalo" – odakle je dobijao platu 1996. i 1997. godine, kada je u Banja Luci bio načelnik protiv-vazdušne odbrane Vojske Republike Srpske. Tužilac mu je objasnio da je, u tom slučaju, bio na platnom spisku Tridesetog kadrovskog centra u Beogradu. Inače, ta dva Kadrovska centra su, po tužiocu, dokaz da je Beograd tokom ratova u Hrvatskoj i BiH ne samo pomagao nego i kontrolisao Srpsku Vojsku Krajine i Vojsku Republike Srpske.

Pošto je svedok rekao da je 1991. i 1992. godine bio stacioniran u Batajnici, tužilac ga je pitao zna li nešto o tamošnjim masovnim grobnicama u kojima su pronađeni leševi kosovskih Albanaca. Svedok je tvrdio da o tome ništa ne zna, ali mu tužilac nije poverovao i tvrdio je da on to "mora da zna", iz barem dva razloga. Prvi je što je sprovedena istraga u koju su bili uključeni Okružni sud, Institut za sudsku medicinu i Medicinski fakultet u Beogradu, a drugi je razlog što veliki broj leševa koji su ekshumirani u Batajnici potiče iz Đakovice, Korenice i Meje – dakle upravo sa područja na kojem je general Đošan 1999. godine bio komandant garnizona. U Meji i Korenici je, prema navodima optužnice i dokazima tužilaštva, 27. i 28. aprila 1999. ubijeno više od sto kosovskih Albanaca

Svedok je na to odgovorio da nije video nalaze institucija koje su istraživale Batajnicu i da ne zna kako su leševi iz Đakovice, Korenice i Meje stigli nadomak Beograda. Dodao je da u to "ne veruje" i da bi "bilo suludo da je neko nosio leševe sa Kosova do Beograda." Na pitanje tužioca da li tvrdi da su Albanci i NATO iskopali leševe, odneli ih u Srbiju i zakopali na poligonu Jedinice za specijalne operacije, Đošan je odgovorio da "ne želi da nagađa", ali da je "posle Markala sve moguće."

U glavnom ispitivanju general Đošan je osporio gotovo sve navode iz izjava koje je tužilaštvu dao kapetan Nik Peraj, oficir koji mu je 1999. bio potčinjen u Đakovici, tvrdeći da su date "pod ucenom i pritiskom." Tužilac je danas citirao delove izjava u kojima Peraj vrlo pozitivno govori o svom komandantu Đošanu i opisuje ga kao "osećajnog", "odgovornog" i "savesnog" čoveka i starešinu, koji se nije slagao sa načinom na koji je izvedena operacija u Meji. Na pitanje "kakve je interese mogao da ima OVK da natera Peraja da veoma pozitivno govori o svom komandantu", general Đošan je odgovorio da je to "provereni način plasiranja dezinformacija."

Unakrsno ispitivanje generala Miloša Đošana nastaviće se u utorak 25. oktobra.

Dijeljenje sadržaja