Na suđenju Momčilu Krajišniku, bivši šef kriznog štaba i predsjednik općine Sokolac govorio o dvije masovne egzekucije Bošnjaka i uništavanjima bošnjačkih sela. Svjedok Milan Tupajić kaže kako je znao da ni njega “određena istraga neće mimoići”.


Niz bošnjačkih sela na području Sokolca, istočno od Sarajeva, je 1992. godine sistematski napadan i uništen, a Bošnjaci u toj općini su ubijani, protuzakonito hapšeni i zatočavani, potvrdio je tadašnji predsjednik Kriznog štaba u Sokolcu Milan Tupajić. Nakon rata, od 1996. do 2004., on je bio i predsjednik poslaničkog kluba SDS u Skupštini RS, odakle je smijenjen intervencijom Visokog predstavnika. Na klupu za svjedoke na suđenju Momčilu Krajišniku pozvao ga je tužitelj koji ga je tokom svojih istraga intervjuirao kao osumnjičenog.

Prema Tupajiću, bošnjačka su sela napadali pripadnici 2. romanijske brigade, kojom je u to vrijeme zapovijedao Radislav Krstić (sada osuđen za genocid u Srebrenici). Na sugestiju tužitelja da je vojsci pomagala i policija RS, Tupajić je tvrdio da “nema takvih informacija”.

Bivši šef kriznog štaba i predsjednik općine Sokolac potom je govorio o dvije masovne egzekucije Bošnjaka u tom području “o kojima se dosad u Republici Srpskoj nije govorilo” – kako on ističe.

“Za zločin u Novoseocima (22. septembra 1992.) saznao sam navečer toga dana, od vojnika 2. romanijske brigade koji su vidjeli leševe” koji su, kako navodi Tupajić, bili kod jednog smetlišta, par kilometara od Novoseoca. “Do danas je taj događaj tabu-tema u RS, ali po kuloarima kruže informacije da je 2. romanijska brigada opkolila selo, da su žene i djeca odvezeni autobusima, a da je nad muškarcima navečer tog dana izvršen taj nesvakidašnji zločin... spominje se oko 45 žrtava”, kaže Tupajić. On potvrđuje da je džamija u tom selu uništena, kao i druge četiri džamije u općini, “jer se njihovim rušenjem uništavao motiv Bošnjaka da se vrate”.

Tupajić je u oktobru 1992.godine napisao svoju ostavku na mjesto predsjednika općine. U tom dokumentu on navodi da se “više ne može miriti s činjenicom da se toliko toga dešava, a da je nemoćan da promijeni tok stvari”. Ali kad je njegov auto miniran, što je bilo “upozorenje ili pokušaj likvidacije”, prešutno je nastavio obavljati taj posao, kaže Tupajić.

Na pitanje tužitelja je li o masakru u Novoseocima podnio izvještaj Karadžiću ili Krajišniku, Tupajić kaže da nije, “jer su se širom BiH desili i veći zločini, a da nitko nije sankcioniran... pa sam znao da ni u ovom slučaju neće ništa biti poduzeto”.

Tupajić je na klupi za svjedoke “prvi put javno progovorio” o još jednom masakru “o kojem se u RS dosad nije govorilo i malo se znalo”. U maju 1992. godine, Tupajić je čuo da je na Ravnoj Romaniji pronađena grupa od 37 ubijenih muškaraca. Naložio je da se sahrane na licu mjesta i da se sanira teren. Kasnije je, kako navodi, zaključio da su to mogli biti ljudi prethodno odvedeni iz sarajevskog naselja Nedžarići.

Krajišnikov advokat je pitao Tupajića da li strahuje da će i protiv njega biti podignuta optužnica, a svjedok navodi kako je “znao da ga određena istraga neće mimoići”. Na sugestiju advokata da je Tupajić “potencijalni krivac”, on je odgovorio: “To je vaše mišljenje”. Budući da je svjedok i danas član SDS, advokat je htio znati da li je sve ove godine Tupajić imao nekih dilema u vezi onog što je činilo vodstvo stranke. On kaže da je imao neslaganja, ali da je uvijek mislio da ih je bolje rješavati unutar stranke.

Dijeljenje sadržaja