"Nerazumljivi odgovori" bivšeg šefa Kriznog štaba Ilidže. Da li su Muslimani "potjerani, protjerani ili potisnuti" sa Ilidže.


Nedeljko Prstojević, bivši šef Kriznog štaba opštine Ilidža, potvrdio je u nastavku svedočenja da su krizni štabovi 1992. godine bili pod kontrolom političkog i državnog vrha bosanskih Srba, odnosno skupštine Srpske republike BiH, čiji je predsednik bio optuženi Momčilo Krajišnik.

Prstojević je takođe ostao pri stavu da na Ilidži nije bilo "organizovanog iseljavanja Muslimana", osim u slučaju Kotorca, gde je iseljavanje, kako je danas rekao, "pokrenula JNA."

Pošto je svedok rekao da prema muslimanskom stanovništvu nisu preduzimane nikakve represivne mere, tužilac mu je predočio dokument stanice milicije Ilidža iz septembra 1993. godine, u kojem se navodi da su "represivne radnje, primenjivane prema privedenim Muslimanima po raznim osnovama, dovele do njihovog sve bržeg iseljavanja". Prstojević je na to rekao da dokument "prvi put vidi" i sugerisao da je MUP možda radio nešto što on nisu znali.

Sudije su, u više navrata tražile razjašnjenja nekih Prstojevićevih odgovora ali bez mnogo uspeha, pa je predsedavajući sudija Ori/Orie, nakon nekoliko takvih intervencija, primetio da su "Veću, njegovi odgovori, nerazumljivi".

Među "nerazumljivim" odgovorima je bilo je pored ostalih i svedokovo objašnjenje razloga za iseljavanje Muslimana sa Ilidže. Iako je u jednom trenutku objasnio da su Muslimani bili "sklanjani" sa Ilidže jer tu nisu bili "bezbedni", Prstojević je kasnije tvrdio da su iseljeni Muslimani bili bezbedniji na Ilidži nego u Kiseljaku - teritoriji pod kontrolom bošnjačkih snaga. "Bežali su prema nama", tvrdio je Prstojević.

Zabunu su stvarale i izrazi "potjerati, protjerati i potisnuti" koje je Prstojević naizmenično koristio odgovorajući na pitanja o organizovanom iseljavanju Muslimana sa Ilidže. "Proterivanje je grubo isterivanje neborbenog stanovništva", objasnio je Prstojević, dok su "potiskivanja" prema njegovim rečima vršena kada bi srpske snage "u odbrambenim akcijama povratile izgubljene teritorije"

Prstojević se u julu 1992. godine, kako stoji u njegovoj izjavi istražiteljima iz 2003., žalio što mu "nisu odobrene neke operacije". Na pitanje sudije Anotoa/Hanoteau na šta se odnosila ta njegova žalba, odgovorio je da na "oni tada nisu bili zadovoljni sa JNA". U JNA se odlazilo zbog "uhlebljenja i dobrih plata", objasnio je svedok, a pripadnici armije bili su "komunistički nastrojeni" i zauzimali isti stav i prema Muslimanima i prema Srbima. "Isti oficir bi pre podne malo oružja dao Srbima, a popodne malo Muslimanima i savetovao i jedne i druge da stoje u mestu", opisao je Prstojević.

Dijeljenje sadržaja