Mudžahedini su kod nekih Bošnjaka izazivali strah – medju ostalim i zbog zločina u Miletićima, a kod drugih su imali podršku – jer su im davali hranu, vjersku obuku i “kondicione pripreme”, prema iskazu svjedoka obrane na sudjenju bivšim zapovjednicima u Armiji BiH.


Tužitelj je zločin u selu Miletići stavio na teret Armiji BiH, dok obrana bivših zapovjednika te vojske u srednjoj Bosni dokazuje da je odgovornost isključivo na mudžahedinima te da su i Bošnjaci bili žrtve.

Nakon upada mudžahedina u taj zaselak sjeverno od Travnika, 24. aprila 1993., četiri su Hrvata ubijena, a ostali civili su zatočeni i odvedeni u obližnji mudžahedinski kamp, dokazivao je tužitelj na sudjenju Enveru Hadžihasanoviću i Amiru Kuburi.

Svjedok obrane Hamid Suljić, tada pripadnik Armije BiH, bio je tog dana na vojnom zadatku i na povratku u štab je sreo kolonu zarobljenika iz Miletića. Medju njima je prepoznao svog oca i dvojicu amidža (stričeva): “Vidio sam da je otac krvav i reagirao sam”, kaže Suljić. Mudžahedini, koji su bili naoružani automatskim puškama i maskirani, spriječili su ga da pridje ocu. “Tada me je vozač našeg auta uhvatio: ‘Nemoj, Suljiću, izginut ćemo!’”.

Armija BiH je te večeri pregovarala s mudžahedinima o oslobadjanju zarobljenika i uspjela ih je osloboditi, navodi svjedok. On zna da su predstavnici Armije BiH i HVO načinili uvidjaj o ubojstvima u selu, ali nije znao što je nakon toga poduzeto na kažnjavanju zločina

Svjedoci obrane – bivši pripadnici Armije BiH - navode da Armija BiH nije mogla da kažnjava mudžahedine, niti je imala bilo kakve zapovjedne ovlasti nad njima. Tužitelji, medjutim, sugeriraju da je brojčano nadmoćnija Armija BiH mogla disciplinirati grupu stranaca, te da njen propust da to učini ukazuje da je bila povezana s mudžahedinima.

Više je svjedoka ocijenilo da je bilo riskantno intervenirati protiv mudžahedina jer su oni pomagali dijelu domaćeg stanovništva i imali njihovu podršku. Stranci su došli u srednju Bosnu kao “humanitarni radnici” i ta pomoć je bila dobrodošla, kažu svjedoci obrane koji nisu naveli kako je došlo do preobrazbe humanitarnih radnika u dobro opremljene vojnike.

“Biljanska dolina je bila u velikoj krizi, ljudi nisu imali što jesti ni obući. Zato su stranci novcem i humanitarnim dobrima pridobijali momke”, zaključio je Suljić. Mudžahedini su, takodjer, Bošnjacima koji su to željeli davali vjersku obuku i “kondicione pripreme”, kaže svjedok. On procjenjuje da se nije radilo o “vojnoj obuci”, već samo o vježbanju, koje se sastojalo od “trčanja kroz sela”. Na kraju vježbi su dobijali uniformu kao nagradu.

Dijeljenje sadržaja