Obrana generala Envera Hadžihasanovića nastoji opovrgnuti optužbu o okrutnom postupanju Armije BiH prema hrvatskim zatočenicima u selu Mehurić


Obrana generala Envera Hadžihasanovića - bivšeg komandanta 3. korpusa Armije BiH – nastoji opovrgnuti optužbu o okrutnom postupanju Armije BiH prema hrvatskim zatočenicima u selu Mehurić (u području Travnika), navodeći da nije bilo zlostavljanja, te da nije primjereno koristiti termin “zatočenici”.

U junu 1993. hrvatski civili iz sela Maline “prebačeni su u Mehurić da bi se te ljude pokušalo zaštititi”, kazao je svjedok obrane Ferid Jašarević, bivši referent za moral u 306. brigadi Armije BiH. On navodi da je sa civilnom zaštitom iz Mehurića koordinirao nabavku pokrivača i hrane za ljude smještene u fiskulturnoj sali škole.

“U miru takve uvjete smještaja ne bismo nazvali zadovoljavajućima, ali za tadašnje ratne uvjete bio je to dobar smještaj”, ocijenio je Enes Ribić, koji je 1993. godine radio kao liječnik u Mehuriću. On je dodao da se njegova kolegica, liječnica, brinula o civilima smještenim u školi i da se nikada nije potužila da ih se loše tretira.

Tužitelj dokazuje da je Armija BiH, u velikoj operaciji u junu 1993., zauzela niz hrvatskih sela u području Travnika, nakon čega je došlo do zatvaranja ne-bošnjačkih civila. Medjutim, svjedoci obrane, bivši pripadnici 306. brigade Armije BiH (koja je djelovala na prostoru sjevero-istočno od Travnika) navode da je, u junu 1993., Armija BiH samo odgovorila na provokacije i ponižavanja od strane HVO, izmedju ostalog i na ubijanje Bošnjaka u selu Velika Bukovica.

U optužnici protiv Hadžihasanovića se navodi da su pripadnici 306. brigade nogama udarali zatočenike u Mehuriću, te da ih su tuklo i da im se prijetilo za vrijeme ispitivanja. Takodjer se navodi da su uvjeti smještaja bili loši. Te navode potvrdili su bivši “štićenici” koji su svjedočili tokom dokaznog postupka optužbe.

Prema svjedocima obrane, muškarci, koji su ispitivani, nisu bili u školskoj sali, već u obližnjem prostoru takozvane kovačnice. Liječnik Ribić kaže da nitko iz kovačnice nije tražio njegovu pomoć. Haris Jusić, referent za pitanja sigurnosti u 306. brigadi, svjedočio je da je on ispitivao vojno-sposobne muškarce i da nije primjenjivao nikakvu silu. On, medjutim, dodaje da su ljude iz kovačnice ispitivala i dva vojnika iz Zenice, a da on nije uvijek bio prisutan tim ispitivanjima. Jusić kaže da ne zna kojoj su jedinici pripadala ta dva vojnika.

Dijeljenje sadržaja