Premda obrana dokazuje da Treći korpus Armije BiH nije kontrolirao mudžahedine, pa čak ni kontaktirao s njima, tužitelj drži da izostanak odlučne akcije protiv tih stranaca pokazuje da je izmedju njih postojala povezanost


Obrana Envera Hadžihasanovića nastoji opovrgnuti optužbe da je Armija BiH odgovorna za ritualno pogubljenje četiri zarobljena Hrvata u selu Miletići koji su počinili mudžahedini. Obrana dokazuje da su pripadnici Armije BiH, naprotiv, i sami imali problema sa stranim borcima koji su bili na teritoriji Hadžihasanovićevog Trećeg korpusa.

Derviš Suljić iz Miletića je, kao svjedok obrane, naveo da su mudžahedini, nakon upada u njegovo selo 24. aprila 1993. godine, zarobili njegovog oca i još dva rodjaka, zajedno sa Hrvatima iz sela. Suljić je tada radio u Rudniku, u komandi 306. brigade Armije BiH, kao pomoćnik komandata za obavještajne poslove. On je požurio u Mehuriće da pronadje oca u koloni zarobljenika koje su mudžahedini kroz to selo sprovodili u svoj obližnji kamp. Medjutim, kad je pokušao prići ocu, “jedan maskirani Arap” mu je zapriječio put uperivši u njega “oružje s tromblonskom minom na vrhu”.

Suljić navodi da su Bošnjaci, a kasnije i Hrvati iz Miletića, oslobodjeni tek nakon što je komanda njegove brigade pregovarala s mudžahedinima. Takodjer je naveo da su Hrvati potom smješteni u bošnjačke kuće u blizinu Mehurića.

Medjutim, teza optužbe je da su mudžahedini u srednjoj Bosni djelovali pod kontrolom i u suradnji s Armijom BiH, te da je stoga Hadžihasanović zapovjedno odgovoran za njihove akcije. Premda obrana dokazuje da Treći korpus nije kontrolirao, čak ni kontaktirao s mudžahedinima, tužitelj drži da izostanak odlučne akcije protiv tih stranaca pokazuje da je izmedju njih postojala povezanost.

Ukazujući da je svjedok bio obavještajac i, k tome, iz Miletića, tužitelj ga je pitao da li je njegova brigada saznala imena mudžahedina koji su počinili ubojstva u Miletićima. Svjedok je odgovorio da on bio odgovoran za prikupljanje informacije na drugim područjima.

Dijeljenje sadržaja