Pripadnik zvorničke Civilne zaštite Rajko Djokić je sa vozačem i kamionom 14. jula 1995. poslat na "ispomoć u čišćenju Srebrenice od posljedica ratnih dejstava", ali u Bratuncu vozač i kamion su preusmjereni u Kravicu, na "nepojmljiv zadatak": utovar i transport tijela nekoliko stotina ubijenih Bošnjaka.


Rajko Djokić je kao "volonterski" pripadnik Civilne zaštite (CZ) Zvornik 14. jula 1995. poslat sa vozačem kamiona Ostojom Stanojevićem da se javi nadredjenom štabu CZ u Bratuncu, kako bi "petnaestak dana" pomagao u "raščišćavanju Srebrenice". Tačno devet godina kasnije svjedočio je o tome na sudjenju Draganu Jokiću, optuženom da je, kao načelnik inženjerije Zvorničke brigade, organizovao uklanjanje tijela pobijenih Bošnjaka nakon pada Srebrenice.

Prema njegovom iskazu, 14. jula uveče je sa pripadnicima štaba bratunačke CZ razgovarao kako će se uklanjati "šut, cigle, crijep, polomljeno drveće, sve što ometa komunikaciju u Srebrenici". Masovne egzekucije zarobljenih Bošnjaka, tvrdio je, nisu pomenute ni jednom riječi, niti je on za njih znao. Medjutim, sutradan, 15. jula, po naredjenju iz istog štaba, vozač Ostoja Stanojević i kamion koji je dovezao poslani su u Kravicu.

Uveče se Stanojević vratio "blijed, pomodrio, uznemiren". "Ljut i prestrašen, drhtavim glasom..." je ispričao kako je u dvije ture prevezao mrtva tijela iz skladišta u Kravici u selo Glogova. Svjedok koji se, kako je rekao, "i sam prestravio", ujutro 16. jula je otišao u bratunački štab CZ i rekao da takve zadatke neće obavljati i da odlaze.

"Ne bismo ni došli da smo znali da će nam dati ove nepojmljive zadatke", rekao je Rajko Djokić. Na pitanje odbrane, da li je od bilo koga čuo da Dragan Jokić ima bilo kakve veze s tim "nepojmljivim zadatkom", svjedok je odgovorio negativno.

Medjutim, Ostoja Stanojević je, kao bivši pripadnik inženjerijske čete Zvorničke brigade, u decembru prošle godine bio svjedok tužilaštva na istom procesu. Tad je izjavio da ga je Jokić 14. jula 1995. poslao "na dužnost" u Civilnu zaštitu.

Jokićeva odbrana, s druge strane, nastoji da dokaže da njen branjenik ne samo da nije učestvovao u uklanjanju leševa, nego da za to nije imao ni nadležnosti. Prema riječima svjedoka Djokića, taj posao "asanacije terena" je u domenu Civilne zaštite. Kao potvrdu, naveo je da je Ostoja Stanojević u Kravici, gdje su "kašikom bagera" utovarivani leševi na kamione, vidio samo pripadnike civilne zaštite.

Svjedok, koga je zvornička Civilna zaštita poslala na "ispomoć" u Srebrenicu, a bratunačka preusmjerila na "nepojmljiv zadatak", istakao je da nikakve veze sa Jokićem nije imao niti je bio obavezan da mu podnese izvještaj. O tome je pričao bliskim prijateljima. Tih dana se, prema njegovom iskazu, o egzekucijama zarobljenih Bošnjaka poslije pada Srebrenice, počelo "govorkati tiho, stidljivo, šapatom i u strahu". "Teško sam to shvatio i prihvatio, bilo me je stid i sram, a pomalo i strah, jer svako zlo proizvodi zlo", rekao je Rajko Djokić u glavnom ispitivanju.

Zastupnici tužilaštva su se odrekli unakrsnog ispitivanja ovog svjedoka.

Dijeljenje sadržaja