Na sudjenju Vidoju Blagojeviću, svjedok odbrane Ljubomir Beatović tvrdi da se u Bratuncu ništa "osobito nije dešavalo" ni prije 11. jula 1995., kad je pala Srebrenica, ni poslije tog dana. - "Jedino je 13. juli bio malo naporan"


Na drugom srebreničkom sudjenju već tri sedmice na klupi za svjedoke se smjenjuju, kao svjedoci odbrane, bivši zapovjednici jedinica Bratunačke brigade, u čijoj zoni odgovornosti su jula 1992. počinjeni zločini za koje optužnica tereti njihovog komandanta Vidoja Blagojevića.

Svakog od tih svjedoka odbrana je detaljno ispitala gdje su sa svojim vojnicima bili izmedju 6. jula, kad je počeo napad VRS, i 11. jula, kada je Srebrenica pala, kao i šta su radili poslije toga kad su Bošnjaci iz te enklave bili deportirani i ubijani.

Današnjem svjedoku Ljubomiru Beatoviću, koji je bio referent za zdravstvena pitanja u Bratunačkoj brigadi, tih dana je "sve izgledalo normalno u Bratuncu". Sa linija koje su držali pripadnici brigade nije dovezen ni jedan ranjenik. Za odbranu to je posredni dokaz njene tvrdnje da jedinice Bratunačke brigade nisu učestvovale u "aktivnom napadu na Srebrenicu": jer da su učestvovale, moralo bi biti i ranjenih.

Kao ni prije 11. jula, tako ni poslije tog dana, prema svjedoku Beatoviću, u Bratuncu se “ništa osobito nije dešavalo.” "Jedino je 13. juli bio malo naporan", rekao je i ispričao da mu je komandant Vidoje Blagojević naredio da ode u školu "Vuk Karadžić" i vidi treba li ljekarska pomoć Muslimanima “koji se tamo nalaze". Ispred ulaza u školu svjedok je zatekao tri vojna policajca i dva vojnika Bratunačke brigade. U fiskulturnoj sali, po njegovom iskazu, bilo je "oko stotinu ljudi koji su sjedili pognutih glava i šutali". Nisu reagovali ni kad ih je glasno upitao da li im je potrebna kakva ljekarska pomoć, i on je otišao.

U unakrsnom ispitivanju zastupnica tužilaštva, Antoaneta Isa/Antoinette Issa, upitala je da li je svjedok tom prigodom "vidio neka tijela". "Vidio sam žive ljude, a ne tijela", odgovorio je on i dodao: "Nije mi jasno o kakvim tijelima govorite."

Prema optužnici, izmedju 12. i 14. jula 1995. u fiskulturnoj sali i hangaru iza škole ubijeno je 50 Bošnjaka, a najmanje još toliko je odvedeno i pogubljeno na nepoznatim mjestima. Nekoliko svjedoka, kako tužilaštva, tako odbrane, potvrdili su da je tih dana bilo mrtvih tijela oko škole.

Svjedok Beatović se ne sjeća da su 13. jula zarobljeni bošnjački muškraci bili zatočeni i u autobusima i kamionima, koji su, prema zastupnici tužilaštva, "bili parkirani po cijelom gradu, čak i blizu škole". Prema optužnici, tu je bilo zatočeno "na hiljade" bošnjačkih muškaraca, koji su 14. jula odvezeni prema Zvorniku "na dalje zatočenje i pogubljenje".

Dijeljenje sadržaja