Odbrana Vidoja Blagojevića, bivšeg komandanta Bratunačke brigade VRS, nastoji da dokaže da on nije imao kontrolu nad transportom bošnjačkih zatočenika kroz njegovu zonu odgovornosti, u julu 1995.


Odbrana Vidoja Blagojevića, bivšeg komandanta Bratunačke brigade VRS nastoji da dokaže da on nije imao kontrolu nad transportom bošnjačkih zatočenika u julu 1995., kao ni nad transportom humanitarne pomoći za srebreničku enklavu prije njenog pada.

Svjedok odbrane Jovan Ivić bio je komandir jedinice koja je na punktu Žuti most, na cesti izmedju Bratunca i Potočara, kontrolisala "sve ulaske humanitarne pomoći u Srebrenicu i izlaske vozila koji su je dovezli." Ivićeva jedinica je formalno pripadala vojnoj policiji Blagojevićeve brigade, a stvarno je bila "zasebna grupa", kojoj je "neposredni pretpostavljeni" bio Momir Nikolić, pomoćnik komandanta za bezbjednost i obavještajne poslove te brigade, navodi svjedok. Odbrana nastoji da dokaže da je Nikolić djelovao nezavisno od komandanta Blagojevića.

Odobrenja za prolazak humanitarnih konvoja dolazila su od Glavnog štaba VRS, preko Nikolića, koji je zbog toga često dolazio na Žuti most - par kilometra udaljen od Potočara. Prema svjedoku, Blagojević nikad nije bio na punktu, niti je imao ikakva ovlašćenja nad prolaskom konvoja. Izvještaje o "ulasku i izlasku" svjedok je podnosio Nikoliću ili, u njegovom odsustvu, direktno Drinskom korpusu.

U danima prije i poslije pada Srebrenice Ivić je neprekidno bio na dužnosti. On je posvjedočio da je u blizini kontrolnog punkta dan ili dva uoči pada Srebrenice boravio Ljubomir Borovčanin, jedan od čelnih ljudi specijalne policije MUP RS, i da je sa tog mjesta "jedan tenk tukao prema Srebrenici". Borovčanin je jedan od najbližih saradnika Ljubiše Beare, načelnika bezbjednosti VRS. Teza odbrane je da su oni ključni organizatori "transporta Muslimana izvan enklave" i zatočavanja i pogubljenja bošnjačkih muškaraca u zoni Bratunačke brigade. Tužilaštvo, medjutim, dokazuje da je Bratunačka brigada učestvovala u tim zločinima.

Uveče, na dan pada Srebrenice, kako je svjedočio Ilić, na Žuti most je došao Momir Nikolić i naredio mu da sljedećih dana obezbjedjuje nesmetan prolazak autobusa i kamiona iz Potočara. Ni jednog drugog visokog oficira Bratunačke brigade nije vidio tog ni sljedećih dana kad su trajale masovne deportacije Bošnjaka. Generala Mladića je, medjutim, vidio više puta.

Svjedok je zapazio i to da je od ranog jutra 11. jula 1995. neka njemu nepoznata jedinica VRS, sa tenkom i dresiranim psima, čekala odobrenje da udje u Potočare.

U unakrsnom ispitivanju predstavnik tužilaštva se interesovao da li je ta vojska najzad i ušla. Jovan Ivić je, kako navodi, dobio nalog od dežurnog oficira Bratunačke brigade da javi punktu Holandskog bataljona da propusti te vojnike. Telefonom je punktu UNPROFOR, koji se nalazio u neposrednoj blizini, prenio taj zahtjev, kao i preporuku "da ne pružaju otpor i ne pucaju, pošto ih naša vojska neće dirati, jer joj je cilj samo da stigne do Potočara". Svojim je očima, ustvrdio je svjedok, vidio 11. jula ujutro oko 9 časova kako "holandski vojnik podiže rampu našem tenku". "Šta je dalje bilo – ja ne znam", rekao je svjedok.

Dijeljenje sadržaja