Obrana Marija Čerkeza, bivšeg zapovjednika Viteške brigade HVO, tvrdi da “nema čvrstih osnova” za zaključak iz prvostupanjske presude da je optuženi bio sudionik “zločinačkog plana” napada na Bošnjake u Lašvanskoj dolini


Obrana Marija Čerkeza, bivšeg zapovjednika Viteške brigade HVO, tvrdi da “nema čvrstih osnova” za zaključak iz prvostupanjske presude da je optuženi bio sudionik “zločinačkog plana” napada na Bošnjake u Lašvanskoj dolini. Ti su argumenti izneseni na usmenoj raspravi o žalbama u slučaju Darija Kordića i Marija Čerkeza, koji su se – jednako kao i tužitelj – žalili na prvostupanjsku presudu iz februara 2001.

Prvostupanjsko vijeće je zaključilo da je Čerkez, na jednom sastanku u stožeru Tihomira Blaškića, bio upoznat sa namjerama sa se počine zločini te da je, kroz napade 16. aprila 1993. na lokacije u Vitezu, Starom Vitezu i Donjoj Večeriskoj, sudjelovao u provodjenju zločina. Osudjen je na 15 godina zatvora zbog akcija njegove brigade u tim mjestima, dok je oslobodjen odgovornosti za masakr u Ahmićima koji izvršila Vojna policija HVO.

Na temelju iskaza zaštićenog svjedoka AT, bivšeg pripadnika Vojne policije HVO i okrivljenika u drugom predmetu pred Tribunalom, prvostupanjske vijeće je zaključilo da je Čerkez bio prisutan na spomenutom vojnom sastanku 15. aprila 1993. kad su izdani nalozi za napade HVO na Ahmiće i druga sela u Lašvanskoj dolini.

Medjutim, obrana tvrdi da Čerkez na sastanku nije bio te da “nema nikakvih dokaza”o tome da su na njemu izdane naredbe za zločine. Branitelj Božo Kovačić upozorava da je AT prenio informacije “iz druge ruke” te da obrana ima ”vjerodostojnije” dokaze o tome da Čerkez uopće nije bio na sastanku u Blaškićevom stožeru. “Čak i da je bio, on ne bi saznao za zločinački plan - jer ga tada nije bilo”, kaže Kovačić i dodaje: “Svjedok AT i sam kaže da je o zapovijedi za ubijanje u Ahmićima prvi put čuo kasnije te noći, na sastanku Vojne policije.” Obrana zaključuje da nema dokaza koji bi izvan razumne sumnje pokazali da je Čerkez bio svjestan da sudjeluje u zločinačkom planu, kako je zaključeno u presudi.

U svojoj žalbi, obrana takodjer navodi da je Čerkezu uskraćeno pravo na pošteno sudjenje jer obrana nije dobila dovoljno vremena za pripremanje završne riječi i za svjedočenje optuženog u provsrupanjskom dijelu postupka, dok su, istodobno, tužitelji “neprekidno unosili nove dokaze.” Obrana takodjer drži da je Raspravno vijeće pogriješilo kad je sukob u Lašvanskoj dolini kvalificiralo kao medjunarodni sukob, te traži da Žalbeno vijeće taj nalaz revidira i ukine točke koje Čerkeza terete za kršenja Ženevskih konvencija.

Dijeljenje sadržaja