Na sudjenju Vidoju Blagojeviću, optuženom za srebreničko zločine, zastupnici odbrane i tužilaštva sučeljili svoja vidjenja napada VRS na kontrolni punkt UNPROFOR-a na Zelenom Jadru


Na drugom tribunalovom sudjenju za srebreničke zločine, odbrana pukovnika Vidoja Blagojevića nastoji da dokaže da pripadnici Bratunačke brigade, čiji je komandant bio, nisu odgovorni za progone i masovna pogubljenja Bošnjaka u julu 1995. Odbrana ne poriče da su zločini počinjeni u zoni odgovornosti te brigade, ali negira da su u njima učestvovali njeni pripadnici.

Dokazujući svoju tezu, Blagojevićeva odbrana izvodi bivše zapovjednike bataljona i četa Bratunačke brigade, koji tvrde da su i u napadu na Srebrenicu od 6. do 11. jula bili na istim položajima, kao i prethodne dvije godine, i da su imali rutinske zadatke održavanja "linija dostignute odbrane iz 1993. godine".

U istom cilju danas je svjedočio i Sreten Petrović, bivši zamjenik komandanta Trećeg bataljona Bratunačke brigade. U glavnom ispitivanju odbrana se osvrnula i na "incident" kod kontrolnog punkta "Eho" na Zelenom Jadru 31. maja i prvih dana juna 1995. godine, kad je Holandski bataljon UNPROFOR bio prinudjen da napusti položaj pod pritiskom snaga bosanskih Srba, medju kojima je bio i Treći bataljon Bratunačke brigade.

Ispitujući svjedoka Petrovića, odbrana je nastojala da dokaže da holandski bataljon nije dobro obavljao svoj posao, pa su "muslimanske snage" slobodno prolazile "zonom pod kontrolom" i postavljale zasjede pripadnicima VRS. Iz jedne takve zasjede ubijeno je 15 vojnika Skelanskog bataljona. Pripadnici VRS zauzeli su šumu u neposrednoj blizini punkta i sami preuzeli kontrolu tog prostora. "Pregovarali" su sa komandantima Holandskog bataljona da im ustupe punkt, ali bez uspjeha. Napada na "plave šljemove", po svjedoku, nije bilo.

Osporavajući takvo svjedočenje, tužilaštvo je navelo izvještaj komande Holandskog bataljona, u kojem se kaže da je 3. juna 1995. kontrolna tačka napadnuta "ručnim naoružanjem, protivtenkovskim oružjem i granatama", te da je zbog toga napuštena, a ustanovljene dvije druge kontrolne tačke, 200 metara dalje.

"Nije to bio napad, nego simulacija napada", uzvratio je svjedok, objasnivši da su otvorili jaku vatru, ali u vazduh, a ne na pripadnike UNPROFOR-a. "Pošto nisu htjeli da predaju kontrolni punkt, pokušali smo da ih uplašimo, i to je urodilo plodom," rekao je svjedok.

Na pitanje predsjedavajućeg sudije zašto je taj incident uopšte relevantan za ovaj predmet, zastupnik optužbe Piter Mekloski/Peter McCloskey je rekao da je taj napad bio u funkciji plana Drinskog korpusa da osvoji enklavu Srebrenica. "Prije 31. maja postojao je jasan plan da se napadne i pregazi enklava", rekao je on i dodao da je imenovanje Vidoja Blagojevića za komandanta Bratunačke brigade uslijedilo upravo u tom periodu. Napadom na kontrolni punkt UNPROFOR snage VRS su presjekle put koji je povezivao enklave Srebrenicu i Žepu.

Prema odbrani, riječ je o incidentu koji nema nikakve veze sa napadom na Srebrenicu. Jedini cilj je bio spriječiti muslimanske snage da postavljaju zasjede, rekao je advokat Majkl/Michael Karnavas i suprotstavio se uvodjenju izvještaja Holandskog bataljona u dokazne predmete. Osporavanje navoda iz tog izvještaja, prema njemu, zahtijevalo bi proučavanje 8.000 stranica i uvodjenje novih svjedoka.

Nakon konsultacije sudijsko vijeće je odlučilo da, za sada, odloži uvrštavanja tog izvještaja medju dokazne predmete.

Dijeljenje sadržaja