O najvećoj operaciji pretrage dokumenata u povjesti Tribunala, tužiteljstvo pronašlo i predalo optuženom Miloševiću više od 400.000 stranica "potencijalno oslobadjajućeg" materijala.


U najvećoj "operaciji" traženja oslobadjajućeg materijala u povijesti Tribunala, tužitelji u predmetu protiv Slobodana Miloševića pregledali su dosad oko 2 milijuna stranica dokumenata iz svoje arhive. Iz te mase izdvojili su i predali optuženom 441.751 stranicu "potencijalno oslobadjajućeg" materijala.

Većina tog materijala pronadjena je u elektronskim arhivama tužiteljstva, a rad na toj pretrazi je dosad koštao blizu milijun i pol dolara, navodi se u izvještaju koji je tužiteljstvo dostavilo Raspravnom vijeću na kraju svog dokaznog postupka u slučaju Milošević. U skladu s pravilom 68 Tribunalovog Pravilnika o postupku i dokazima, Ured tužitelja je dužan svakom optuženiku, odnosno njegovoj obrani, dostaviti "svaki materijal koji, prema saznanjima tužiteljstva, može upućivati na nevinost optuženog ili utjecati na vjerodostojnost dokaza optužbe." Suci Tribunala inzistiraju na toj obavezi tužiteljstva upozoravajući da je "jednako važna kao i obaveza krivičnog gonjenja."

Tužitelji u slučaju Milošević vjeruju da su, u tom smislu, "ispunili svoje obaveze najbolje što su mogli." Ističu, medjutim, da je u pitanju izuzetno složen poduhvat. Ne samo zato što se radi o obuhvatnom sudskom predmetu - koji pokriva period od 10 godina i teritorij tri države, već, u prvom redu, zato što optuženi, koji ne priznaje legitimnost Tribunala, dosad nije iznio opće postavke svoje obrane pred optužbama za zločine na Kosovu, u Hrvatskoj i u Bosni i Hercegovini. Tužitelji su stoga morali nagadjati koji bi materijali mogli biti relevantni za Miloševićevu liniju obrane, što je znatno proširilo razmjer pretrage i broj objavljenih dokumenata i drugog materijala (video traka, presretnutih razgovora i sl.).

Milošević nikad nije odgovorio na pozive optužbe da sugerira moguća područja svoje obrane i time olakša pretragu. Medjutim, tužitelji su dobili odredjene sugestije od prijatelja suda, a iz Miloševićevih uvodnih govora na početku postupka izvukli su vlastite zaključke o tome kakva bi mogla biti linija obrane. Teme su definirali široko i tražen je svaki dokument koji bi mogao uz njih biti vezan.

Za slučaj Kosova, teme uključuju, na primjer, aktivnosti OVK 1998. i 1999., NATO operacije, kao i sve što upućuje na informiranost tj. neinformiranost Miloševića o dogadjajima na terenu. Naime, na temelju Miloševićevih protuispitivanja svjedoka, može se pretpostaviti da će se braniti tvrdnjom da su kosovske Albance protjerali OVK i NATO bombardiranje, te da on nije imao nikakvih saznanja o ubojstvima.

U pogledu Hrvatske i BiH, dokumenti pokrivaju teme koje uključuju akcije Hrvatske vojske i Armije BiH, aktivnosti predsjednika Tudjmana i Izetbegovića, kao i odnose Miloševića s JNA i vodstvima Srba izvan Srbije. Pretpostavka je da će se u tom dijelu predmeta Milošević, medju ostalim, braniti tvrdnjom da su se Srbi u Hrvatskoj i BIH branili od napada Hrvata odnosno Muslimana, da je JNA čuvala teritorijalni integritet SFRJ, a da Srbija nije kontrolira što se tamo dogadja.

"Najveća pretraga" na Tribunalu, medjutim, još nije završena. Da bi našli apsolutno svaki potencijalno oslobadjajući dokument koji leži u arhivama, tužitelji bi, kako procjenjuju, trebali još mjesece, ako ne i godine. K tome, ako i kad Milošević iznese neke nove argumente za svoju obranu, tužitelji će izvršiti dodatne pretrage arhiva za oslobadjajućim materijalom.

Dijeljenje sadržaja