Uprkos tvrdnjama branilaca generala Strugara da je u Dubrovniku bilo Hrvatske vojske i da je medju braniteljima grada bio i njegov brat Mujica, Djelo Jusić je u unakrsnom ispitivanju insistirao da je "vrelo ulje" - kojim su penzioneri i starice planirali da sa prozora zalivaju osvajače - bilo "jedino oružje za koje je čuo."


Dubrovački kompozitor Djelo Jusić završio je trodnevni nastup pred Haškim tribunalom u kojem je svedočio o tome šta je doživeo, video i kamerom zabeležio u Dubrovniku u jesen 1991. godine. Pred sudom su prikazani video snimci koje je Jusić napravio dan nakon granatiranja dubrovačkog Starog grada 6. decembra 1991., za koje se tereti general Pavle Strugar u to vreme komandant Druge operativne grupe JNA i zapovednik napada na Dubrovnik. Obilazeći Stradun i okolne ulice starog gradskog jezgra Jusić je 7. decembra '91. snimao oštećenja na spomenicima, zidovima i krovovima zgrada, crkava, samostana i muzeja.

Odbrana je tokom unakrsnog ispitivanja osporavala autentičnost tih snimaka, s obzirom da je Jusić tužilaštvu dao samo devet i po minuta materijala iz kojeg je, kako je rekao, "izbacio dugačke pauze u kojima se ništa ne desava". Branilac generala Strugara je insistirao na činjenici da su snimci "montirani" kao i da snimnjeni dogadjaji nisu hronološki poredjani, što je svedok i potvrdio. "Meni je bilo najvažnije da se vidi kako se puca na Dubrovnik i na mene, a datumi mi nisu bili važni", rekao je Jusić.

Odgovarajući na pitanja beogradskog advokata Vladimira Petrovića, Jusić je uporno ponavljao da tokom napada na Dubrovnik nije u gradu video bilo kakvo naoružanje ili uniformisane i naoružane hrvatske vojnike. Nakon što mu je Djelo Jusić odgovorio da ni njegova braća - Kemal, Ibrica i Mujica - nisu bili angažovani na odbrani Dubrovnika, odbrana je iz dokumenata koje joj je obelodanilo tužilaštvo izvukla izjavu u kojoj je Mujica Jusić 2000. godine haškim istražiteljima potvrdio da je 12. oktobra 1991. pristupio Hrvatskoj vojsci i učestvovao u odbrani Dubrovnika.

"Prvi put za to čujem", rekao je Djelo Jusić, tvrdeći da sa svojim bratom o tome nikada nije razgovarao, kao i da se s njim nije ni vidjao tokom tromesečne opsade. "Ukoliko je to tačno", dodao je svedok - "ja sada svog brata smatram herojem i divim mu se jer je branio svoju decu i svoj dom." Na pitanje branioca da li to znači da prvi put od njega, "posle trineast godina čuje da je njegov brat bio heroj", Djelo Jusić je potvrdno odgovorio.

Na pitanje branioca da li je Dubrovnik bio branjen grad, svedok je odgovorio da jeste... ali ne oružjem i vojskom već "voljom naroda". Ukazujući da su snage JNA mogle da udju u Dubrovnik "sa orkestrom", Jusić je otkrio kakav im je "doček" pripreman:

"Ljudi stari su se spremali, kao u srednjem veku, zaljevati ih s prozora vrelim uljem. To je jedino oružje za koje sam čuo."

Dijeljenje sadržaja