Nakon napada Armije BiH na područje sela Guča Gora, hrvatsko stanovništvo je izbjeglo a njihove su kuće potom sustavno pljačkane i paljene.


Nakon napada Armije BiH na područje sela Guča Gora u junu 1993., hrvatsko stanovništvo je izbjeglo, a njihove su kuće potom sustavno pljačkane i paljene, svjedočio je Tomislav Rajić na sudjenju tadašnjem zapovjedniku 3. Korpusa Armije BiH u srednjoj Bosni Enveru Hadžihasanoviću i zapovjedniku 7. muslimanske brigade Amiru Kuburi.

Nakon što je 8. juna selo napadnuto, dio naoružanih Hrvata iz sela predao se UNPROFOR-u i sklonio u crkvu. Medju njima je bio svjedok Rajić. Patrola UNPROFOR-a je dan kasnije u crkvu donijela 7 ljudi koji su tokom sukoba poginuli u selu, medju kojima su bili i starci.

"Na dan sukoba u selu je izgorjela samo jedna štala... da bi kasnije čitavo selo bilo sustavno popaljeno, to se nastavilo i nakon primirja", svjedočio je Rajić.

Na pitanje tužiteljice o tome tko je odgovoran za paljenje sela, pljačku i ubijanja, svjedok je kazao da je to bila zona odgovornosti 306. brdske brigade Armije BiH. On je iz Nove Bile mogao gledati kako kuće gore, ali da nije mogao vidjeti pojedinačne ljude koji pale, ali zaključio je da "nema tko da zapali, nego oni koji su nas istjerali odatle."

Obrana generala Hadžihasanovića je na to intervenirala upozorenjem da svjedok nije direktno vidio počinitelje zločina te da o njima "može samo nagadjati." Na pitanje predsjedavajućeg suca da li je tvrdnja da su kuće zapalili oni koji su ih protjerali njegov "zaključak ili intuicija", Rajić je odgovorio:

"To je istina, a kako ćemo je nazvati, ja ne znam."

U optužnici se navodi da su u akciji u Gučoj Gori, uključujući uništavanja i pljačku, sudjelovale 7. muslimanska brigada, 306. brdska brigada te 17. krajinska brigada Armije BiH. Navodi se, takodjer, da je za ta djela zapovjedno odgovoran Enver Hadžihasanović, kao zapovjednik Korpusa kojemu su te jedinice pripadale.

Dijeljenje sadržaja