Home



MASOVNA ZATOČAVANJA U BUGOJNU




Na sudjenju Enveru Hadžihasanoviću, svjedok Ivo Mršo govorio o zatočavanjima stotina Hrvata na raznim lokacijama u Bugojnu u ljeto i jesen 1993.

Ivo Mršo, svjedok na suđenju Hadžihasanoviću i KuburiIvo Mršo, svjedok na suđenju Hadžihasanoviću i Kuburi

Oko 550 bosanskih Hrvata bilo je u augustu 1993. zatočeno na stadionu Iskra u Bugojnu, svjedočio je Ivo Mršo, bivši član gradskog odbora HDZ, koji je i sam bio nekoliko sedmica u zatočeništvu.

"Zatvaranje logora, 19. marta 1994., u njemu su dočekala 272 zatočenika", dodao je Mršo, koji je na poziv tužitelja svjedočio na sudjenju Enveru Hadžihasanoviću, bivšem zapovjedniku 3. korpusa Armije BiH, u čijem području odgovornosti se nalazilo i Bugojno. U julu 2000., Mršo je o dogadjajima u Bugojnu dao iskaz kao svjedok obrane Darija Kordića, bivšeg čelnika HDZ u srednjoj Bosni.

Mršo navodi da je od 16.000 Hrvata koji su do rata živjeli u Bugojnu, do kraja 1993. godine ostalo njih 900. "Ljude se napadalo bez kontrole, bilo je ubojstava, pljačke. Ljudi su se osjećali nesigurno i bježali su", rekao je svjedok. No, važnu su ulogu u tom strahu, navodi, imala masovna zatvaranja, tokom kojih su neki zatočenici premlaćivani.

Mršu su 24. jula 1993. uhapsili pripadnici ABiH i do oslobadjanja 5. augusta promijenio je četiri mjesta zatočeništva. Prvo je odveden u jednu garažu gdje je bilo zatočeno 30-tak ljudi, potom u bivši konvent gdje je bilo preko 70 zatočenika. Pet dana kasnije je prebačen u podrum gimnazije, gdje je u 30 kvadratnih metara bilo sabijeno više od 40 ljudi. Medju zatočenim civilima bile su i dvije žene. Na kraju je nekoliko dana bio zatočen u osnovnoj školi Vojin Paleksić, u čijoj je sportskoj dvorani bilo zatvoreno preko 370 civila i vojnika. Na svim tim lokacijama dolazilo je do premlaćivanja zatočenika, dok su higijenski uvjeti bili skoro nepostojeći, a hrana minimalna, naveo je svjedok.

Mršo je potvrdio da je lokacije na kojima je bio zatočen čuvala vojska. U haškoj optužnici se navodi da je sva zatočenička mjesta u Bugojnu vodila Operativna grupa "Zapad", koja je pripadala Hadžihasanovićevom 3. korpusu. Su-optuženi Amir Kubura, tada komandant 7. muslimanske brigade, nije optužen za dogadjaje u tom dijelu srednje Bosne.

Obrana generala Hadžihasanovića ukazivala je, tokom protuispitivanja, da su akcije HVO -uključujući ubojstva pripadnika Armije BiH te uništavanje sela Vrbanja - dovele do sukoba u Bugojnu. No, Mrša je tvrdio da pritisaka na Bošnjake nije bilo te da za većinu spomenutih oružanih incidenata nije znao. Tužitelj je uložio više prigovora na takva pitanja obrane navodeći da nije važno tko je prvi počeo, već da li je Armija BiH počinila zločine.


Dijeljenje sadržaja
FB TW LI EMAIL




TV Tribunal 179

KULTURA NEKAŽNJIVOSTI: Kad je hteo, Milošević je mogao da obuzda Mladića
DERONJIĆ PROTIV KRAJIŠNIKA: Šesto svjedočenje SDS "pokajnika"
U ZATVORU ARMIJE B-H: Kako je Mladen umro od batina
"POGREŠNA ADRESA": Uzaludni protesti generalu Strugaru
GOVOR MRŽNJE: Tako je govorio Radoslav Brđanin