Kako se odvija dokazni postupak optužbe na sudjenju Enveru Hadžihasanoviću i Amiru Kuburi, bivšim zapovjednicima Armije BiH optuženim za zločine u srednjoj Bosni 1993.


Optužba na sudjenju generalu Enveru Hadžihasanoviću i brigadiru Amiru Kuburi, bivšim zapovjednicima Armije BiH u srednjoj Bosni, trenutno izvodi tzv. svjedoke o "bazi zločina", odnosno činjenicama, dakle žrtve ili očevice zločina što su ih počinile snage podredjene dvojici optuženih.

Nakon što sudu prezentira konkretne slučajeve kršenja medjunarodnog humanitarnog prava koje stavlja na teret Hadžihasanoviću kao bivšem komandantu 3. korpusa ABiH i bivšem komandantu 7. muslimanske brdske brigade Kuburi, tužitelj će u drugom dijelu svog postupka, kroz iskaze vojnih eksperata, nastojati dokazati da su optuženi imali informacija o zločinima nad bosanskim Hrvatima i Srbima kao i ovlasti da te zločine spriječe i kazne, ali da to nisu učinili. Taj dio postupka će biti ključan za tužitelja budući da se Hadžihasanović i Kubura terete samo po načelu zapovjedne odgovornosti - što znači da nisu optuženi za naredjenje, poticanje ili pomaganje zločina, već za propust da ih spriječe ili kazne. Taj propust je kvalificiran kao kršenje zakona i običaja ratovanja.

Značajan dio zločina koji se spominju u ovoj optužnici - a uključuju strijeljanja zarobljenika, zatočavanja i premlaćivanja te uništavanja imovine i vjerskih objekata - počinili su pripadnici 7. muslimanske brigade, a prije svega mudžahedini koji su, kako navodi tužitelj, bili njen sastavni dio.

Sudsko vijeće, kojim predsjedava Francuz Antonetti, čulo je dosad desetak svjedočenja o ubijanjima civila i ratnih zarobljenika. Najteži zločin je bilo streljanje 30 Hrvata iz sela Maljine kod Travnika, koje su u junu 1993. zarobili pripadnici Armije BiH ali su ih potom preuzeli mudžahedini i ubili. O tom zločinu iskaz su dale i preživjele žrtve streljanja. Stanovnici sela Miletići svjedočili su kako su našli tijela četiri lokalna muškarca, ubijena na vrlo okrutan način nakon što su se predali Armiji BiH krajem aprila 1993. U januaru te godine, streljano je pet vojnika HVO i jedan srpski civil koji su se predali Armiji BiH u selima Lašva i Dusina, o čemu su svjedočili stanovnici tih mjesta. Potom su izvodjeni dokazi o teškim uvjetima života i prebijanjima u zatočeničkim centrima, prije svega u Muzičkoj školi u Zenici i hotelu "Sretno" u Kaknju. Dok su neki od zlostavljanih zatočenika bili pripadnici HVO, drugi su bili civili i nisu imali nikakvu ulogu u ratu.

Dokazni postupak optužbe trajat će do početka juna.

Dijeljenje sadržaja