Mikan Davidović, svjedok na suđenju Radovanu Karadžiću

Mikan Davidović iz Sanskog Mosta je tokom rata bio član Komisije za nesmetani odlazak nesrpskog stanovništva iz te opštine. U izjavi koju je dao odbrani Radovana Karadžića je naveo da "nikad niko" nije prisiljavao nesrpsko stanovništvo da napusti tu opštinu. Oni su, navodno, odlazili svojevoljno, a on im je "pomagao" tako što im je pribavljao dokumentaciju i osiguravao prevoz za "nesmetani" odlazak u treće zemlje.

Tužilac Amir Zec je u unakrsnom ispitivanju sugerisao da su srpske vlasti Sanskog Mosta, nakon uspostavljanja kontrole u aprilu 1992. godine, zapravo "ulagale napore" da Muslimani i Hrvati odu u što većem broju kako bi osigurali "srpsku većinu". Rezultat tih napora je bio da je od 28.000 predratnih Muslimana u Sanskom Mostu 1993. godineostalo samo oko 4.000, dok je od 4.300 Hrvataostalo samo oko 1.000.

Iako je bio član komisije za popis stanovništva 1993. godine Davidoviću je "teško da govori o brojkama". Objasnio je da je do duge polovine 1993. godine živo u Bosanskom Milanovcu oko 20 kilometara od Sanskog Mosta. Iz istog razloga nije mogao da odgovori ni na tužiočeva pitanja o prijetnjama nesrpskom stanovništvu, razaranju njihovih kuća i masovnom ubijanju Muslimana u Mahali i drugim mjestima. S obzirom na to, zaključio je tužilac, svjedok nije u stanju da relevantno govori ni o navodnom "dobrovoljnom" odlasku nesrba 1992. godine.

Karadžić je, zatim, na klupu za svjedoke pozvao Rajka Kalabića, ratnog člana Kriznog štaba u Ključu. I on je tvrdio da nije vršen pritisak na nesrpsko stanovništvo da napusti tu opštinu. U izjavi odbrani svjedok je naveo da se Krizni štab bavio isključivo logističkim pitanjima. Karadžić "nije imao nikakvog utjecaja na formiranje vlasti u Ključu kao ni na izbor lokalnih funkcionera, ni prije ni poslije rata" i "nikada nije naredio, počinio ili pomagao i podržavao ratne zločine nad nesrpskim stanovništvom u BiH".

Tužiteljica Brona/Bronagh McKenna je unakrsnom ispitivanjuukazivala da je Krizni štab Ključa osnovan po instrukciji Glavnog odbora SDS od 19. decembra 1991. godinepoznatoj kao "Varijanta A i B". To, ukazala je optužba, potvrđuje i zapisnik sa sastanka opštinskih čelnika s kraja decembra 1991. godine na kojem je donesena odluka o formiranju štaba, što predstavlja primjenu "Varijate A". Svjedok je to potvrdio.

Kalabić je priznao da je Ratno predsjedništvo Ključa u julu 1992. godine uspostavljeno u skladu sa Karadžićevim instrukcijama što je, primijetila je tužiteljica, također suprotno njegovoj tvrdnji da Karadžić nije imao utjecaja na formiranje opštinskih organa vlasti.