Bivši načelnik Službe državne bezbjednosti Republike Srpske Dragan Kijac tvrdi ne samo da nije znao ništa o masovnim strijeljanjima na području Srebrenice u julu 1995. godine, već i da o tome nije imao pojma sve do 2000. godine. Kako je to moguće, pita tužilaštvo, ako se ima u vidu da je Kijac u vrijeme srebreničke operacije bio šef DB, da je od strane pretpostavljenih ocijenjen kao "vrstan" obavještajac, kao i da je 1996. godine, u jeku srebreničke istrage Tribunala, bio ministar unutrašnjih poslova RS

Bivši načelnik SDB RS Dragan Kijac je u Hag doputovao s alibijem. U izjavi Karadžićevoj odbrani je naveo da je u periodu od 14. do 18. jula 1995., kada su se događala masovna strijeljanja zarobljenih Srebreničana, bio u Crnoj Gori na svadbi svog zamjenika. Upravo u tom periodu, ukazivala je optužba, SDB su upućena četiri izvještaja o situaciji na ratištu, koja doduše više "ne postoje". Na činjenicu da tih izvještaja nema poziva se i Kijac i kaže da bi ga u slučaju da je u njima bilo "nešto značajno", njegovi zamjenici o tome obavijestili po povratku iz Crne Gore.

Ukazujući da je svjedok, ipak, morao barem nešto znati o ubistvima, tužiteljica Melisa Pak/Melissa Pack je ukazivala da su međunarodni mediji već 17. jula izvještavali o hiljadama žena i djece koji su deportovani iz enklave, kao i o odvajanju vojno-sposobnih muškaraca. Kijac kaže da te izvještaje nije čitao jer prvo "nije znao engleski jezik", a drugo živio je u "specifičnim okolnostima" na Palama, gdje nije bilo vode i struje, a kamoli stranih medija.

Kijac navodno nije pratio ni medije u Srbiji, pa nije vidio ni reportažu beogradskog novinara Zorana Petrovića Piroćanca iz Srebrenice emitovanu 17. jula 1995. na beogradskoj televiziji Studio B. Tužiteljica ga je zato suočila sa njegovim izvještajem od 21. jula 1995. u kojem obavještava Karadžića o pisanju medija u regionu. "Sudeći po načinu izvještavanja zvaničnih medija u Srbiji", stoji u izvještaju, "pad Srebrenice i naročito deportacija tamošnjeg stanovništva kao da su se odigrali na nekoj drugoj planeti, a za 'Politiku' i nije bilo transfera 23.000 ljudi…".

Kijac je potvrdio da je DB raspolagala podacima da je u ruke VRS nakon Pada Srebrenice pao određeni broj zarobljenika, ali ne "na hiljade" već "najviše njih oko 500". Na pitanje da li želi da kaže da su svi drugi znali da je VRS držala na hiljade ratnih zarobljenika, a da je on, načelnik DB, znao samo za 500, odgovorio je: "tako ispada".

Optužba je ukazala da je SDB pokrenula samo jednu istragu o Srebrenici i to protiv američkog novinara Dejvida Rouda/David Rohde čije je "krivično djelo" bilo to što je pronašao i fotografisao mjesta masovnih pogubljenja u Petkovcima i Orahovcu. Tužiteljica je citirala izvještaj u kojem je Kijac naveo da su kod Rouda "pronađene vojnekarte na kojima su jasno bila obilježena mjesta zločina počinjenih protiv Muslimana". Kijac se pravdao da je Roud uhapšen i procesuiran zbog neovlaštenog boravka na području RS.

Dok je američki novinar krivično gonjen, u oktobru i novembru 1995. godine, odvijala se tajna operacija premještanja tijela ubijenih Srebreničana u nove masovne grobnice - ukazala je tužiteljica. Prema iskazu jednog insajdera leševi su satima transportovani, a iz kamiona su ispadale ruke i noge koje su djeca nalazila pored puta. Kijac ni za to navodno nije znao sve dok nije pročitao izvještaj vojnog vještaka tužilaštva Ričarda Batlera/Richard Butler. Negira i da je učestvovao u prikrivanju srebreničkih zločina tako što je po zahtjevu Petra Salapure naredio da se pripadnicima Desetog diverzantskog odreda izdaju lažni dokumenti. Njegovo navodno neznanje o zločinima u Srebrenici je toliko da mu ime Branjevo, rekao u jednom trenutku, znači "isto koliko i naziv neke haške ulice".

Tužiteljica je, na kraju, suočila Kijca sa istragom koju je MUP RS - na Karadžićev zahtjev - sproveo o događajima u Srebrenici. Izvještaj o toj istrazi iznosio je ukupno dvije strane. U jednom jedinom paragrafu posvećenom ubistvima, Kijac zaključuje da su se ‘Muslimani sami poubijali, da je došlo do lančane reakcije samoubistava". Danas je tvrdio da se nije radilo ni o kakvoj istrazi, već o informaciji upućenoj Ministarstvu pravde koje je u to vrijeme počinjalo razgovore o tome sa predstavnicima Haškog tribunal.

Nakon Kijca, Karadžić je na klupu za svjedoke izveo Boru Tadića, ratnog političkog i vojnog zvaničnika Srba u Sanskom Mostu. Njegov iskaz se nastavlja sutra.

Dijeljenje sadržaja