Prvog dana unakrsnog ispitivanja Momčila Krajišnika, tužilac podsetio da je nakon iskaza u svoju odbranu u presudi kojom je osuđen za zločine počinjene u BIH ocenjen kao svedok "veoma niskog kredibiliteta"

Nastojeći da ospori kredibilitet Karadžićevog svedoka odbrane Momčila Krajišnika, tužilac Alan Tiger/Alain Tieger je na početku unakrsnog ispitivanja podsetio da je osuđen na 20 godina zatvora zbog učešća u udruženom zločinačkom poduhvatu sa ciljem etničkog čišćenja delova BiH koje su Srbi smatrali svojim. Optužba podseća da Krajišniku nije pomoglo ni to što je svedočio u svoju odbranu, već da je, naprotiv, sebi odmogao, budući da je u presudi ocenjeno da je svedok "veoma niskog kredibiliteta" čiji se navodi ne poklapaju sa drugim predočenim dokazima.

Svedočeći prošle sedmice u odbranu Radovana Karadžića, Krajišnik je sebe, optuženog i celo političko rukovodstvo Republike Srpske nastojao da predstavi kao najumereniju grupaciju u celom sukobu u BiH. Tužilac ga je podsetio da tokom rata nije prezao od radikalnih izjava pa je tako na mitingu u avgustu 1994. godine ekstremističke stavove lidera Autonomne oblasti Krajina Radoslava Brđanina i Vojislava Kuprešanina o Muslimanima kao "pogani" i narodu koji "ne postoji" nazvao "divnim govorima". Svedok kaže da nije tako mislio, ali da miting pred velikim brojem ljudi "nije mesto za polemiku", a kada je suočen sa činjenicom da je i sam u jednom skupštinskom obraćanju rekao da "Muslimani nisu nacija", objasnio je da je time samo udovoljio radikalnim poslanicima, kako bi sednica mogla da se nastavi. U istom govoru Muslimane je nazvao "Turcima", zbog čega se, podseća tužilac, na sopstvenom suđenju distancirao od "onog Momčila Krajišnika" i "njegov" nastup nazvao "besmislenim".

Tužilac je pobijao Krajišnikovu tezu da se političko rukovodstvo bosanskih Srba na čelu sa optuženim Karadžićem bavilo isključivo civilnim pitanjima, a da je ratne ciljeve sasvim nezavisno određivala i sprovodila vojska. Svedok je priznao da su on i Karadžić autori dokumenta pod nazivom "Šest strateških ciljeva" kojima je definisana zamišljena teritorija bosanskih Srba sa Posavinom, Podrinjem, delom Sarajeva, izlazom na more i granicama na Neretvi i Uni, a bez granice na Drini. Tvrdi, međutim da se radilo isključivo o političkim ciljevima i bez naloga vojsci da se toga pridržava.

U posedu optužbe je niz vojnih dokumenata kao i izvodi iz dnevnika Ratka Mladića i zapisnika sa sastanaka Predsedništva bosanskih Srba, iz kojih se može iščitati hronološki sled događaja po kojem su direktive kao najviši vojni akti donošene neposredno nakon sastanaka vojnog i civilnog vrha. U njih su praktično prepisivane sugestije Karadžića, Krajišnika i drugih civilnih zvaničnika po kojima vojska treba da usmeri dejstva na ostvarenje strateških ciljeva. Svedok ne poriče da je na sastancima bilo reči o tim ciljevima, ali i dalje smatra da ih je vojska samoinicijativno ubacivala u direktive.

Zanimljiv je bio i Krajišnikov komentar Direktive broj 4 iz novembra 1992. godine u kojoj se navodi da neprijatelja treba prisiliti "da sa muslimanskim stanovništvom napusti područje Birača, Žepe i Goražda". Svedočeći u svoju odbranu, Krajišnik je 2006. godine rekao da se radilo o "kažnjivom" naređenju "za etničko čišćenje", ali danas ima drugo objašnjenje. U međuvremenu je, kaže, u haškom pritvoru razgovarao sa autorom te direktive – generalom Radivojem Miletićem – koji se i sam "čudio kako mu se takva greška potkrala" u tekstu. Ukazujući da čuđenju nema mesta, tužilac je u dokaze uveo zapisnik sa sastanka vojno-političkog rukovodstva održanog desetak dana pre izdavanja direktive na kojem Krajišnik navodi da "Muslimani ne smeju ostati sa nama" i zahteva "čišćenje Drine i međuetničko razdvajanje".

Unakrsno ispitivanje Momčila Krajišnika se nastavlja sutra.

Dijeljenje sadržaja