Bivši obavještajac Glavnog štaba VRS Petar Salapura u završnici iskaza na suđenju Ratku Mladiću rekao da je "pravi razlog" njegovog zahtjeva da se osmorici pripadnika Desetog diverzantskog odreda koji su učestvovali u masakru na farmi Branjevo izdaju lažni dokumenti bila procjena da im je "ugrožena bezbjednost". Haški tribunal je spomenuo jer ga je to "asociralo" na činjenicu da su pripadnici odreda počinili "ratni zločin" što on, budući da se "zgražao na tu riječ", nije htio koristiti u pismu

Penzionisani pukovnik VRS Petar Salapura, bivši načelnik Uprave za obavještajne poslove Glavnog štaba VRS, je 16 januara 1996. godine od ministra unutrašnjih poslova Republike Srpske Dragana Kijca zatražio da se osmorici pripadnika Desetog diverzantskog odreda izdaju lične karte sa lažnim imenima.

Svjedočeći na suđenju Ratku Mladiću Salapura je rekao da je zahtjev za izdavanje lažnih dokumenata podnio nakon što mu je Milorad Pelemiš rekao da je određeni broj pripadnika Desetog diverzantskog odreda učestvovao u egzekucijama zarobljenika iz Srebrenice. Kao razlog je u pismu ministru Kijcu naveo da se radi o grupi lica koja se nalaze na listi optuženih od strane Haškog tribunala.

Salapura je danas rekao da je "pravi razlog" bila procjena Uprave za obavještajne poslove da je osmorici pripadnika odreda "ugrožena bezbjednost". Međutim, ne od bezbjednosnih organa ili nekih drugih službi u RS, već od neprijateljskih snaga iz Federacije koje su, po riječima svjedoka, mogle pokušati da ih "kidnapuju" ili "likvidiraju".

Odgovarajući na sudijska pitanja Salapura je rekao da je bio svjestan da u to vrijeme nisu bile podignute optužnice protiv pripadnika Desetog diverzantskog odreda od strane Tribunala. Haški tribunal je spomenuo jer ga je to "asociralo" na činjenicu da su pripadnici odreda počinili "ratni zločin". A, on se "zgražao na tu riječ" pa je zato nije ni htio upotrijebiti u pismu. Bilo mu je, kaže, "jako teško". To je objasnio i ministru Kijcu koji ga je u potpunosti shvatio.

Osim Dražena Erdemovića, koji je u maju 1996. godine pred Tribunalom priznao krivicu za taj zločin, u egzekuciji više od hiljadu Bošnjaka zarobljenih nakon pada Srebrenice, 16. jula 1995. godine, učestvovalo je još sedam pripadnika Desetog diverzantskog odreda: Brano Gojković,Franc Kos, Aleksandar Cvetković, Vlastimir Golijan, Zoran Goronja, Stanko Savanović i Marko Boškić. Većina njih su osuđeni pred Državnim sudom u Sarajevu zbog učešća u masakru na farmi Branjevo.

Suđenje Ratku Mladiću nastavljeno je iskazom zaštićenog svjedoka koji je preživio masakr u Kravici.

Dijeljenje sadržaja